Svi mi kažu da sam prestroga



Svi mi kažu da sam prestroga

Sve Vladanine drugarice kažu joj to u lice svaki put kad je vide. Čak je zvala i njena učiteljica da joj kaže kako treba da popusti jer je njena ćerka dobro, vredno i poslušno dete





– Sebe nisam zamišljala u ulozi žene i majke pre trideset pete. O braku nisam imala nikakvo mišljenje, kao što ga ni danas nemam, sve mi je jedno da li je neko s nekim u braku ili ne, a o deci sam uvek razmišljala da ću ih imati jedno ili troje. Brak mi je uvek više ličio na neku obavezu, a ja ne volim da imam puno „bespotrebnih„ obaveza. Sada znam da roditeljstvo traži puno odricanja i da je suština u strpljenju, druženju sa decom, i bezgraničnoj ljubavi – započinje priču Gordana Stojičić, kustos – arheolog Narodnog muzeja u Vranju.
Do porođaja nije htela da zna kog je pola dete i to je na samom startu rekla svojim ginekolozima. Ipak je više priželjkivala devojčice, naročito u drugoj trudnoći („ušteda na odeći“), pa kaže da joj je zato Vukan, skoro pa dvogodišnji dečak, lep „kao devojčica„ i da će biti veliki zavodnik, kako primećuju mnoge tete koje ih sretnu.

DECA ZA PRIMER

– S obzirom da sam prvu trudnoću otkrila na kraju trećeg meseca, a drugu u drugom mesecu, i to sasvim slučajno (jer sam otišla na pregled), znači da mi je bilo sve potaman. Ja sam uvek u nekom velikom poslu, tako da o sebi nisam vodila mnogo računa, ali sam na početku ove godine takav stav promenila. Za vreme prve trudnoće, prvih šest meseci radila sam u Narodnom muzeju u Beogradu, u Dijana centru za konzervaciju, položila stručni ispit, dobila rešenje o stalnom zaposlenju i nosila putne torbe. I jedan i drugi porađaj su protekli bez problema. Prvi porađaj pamtim po tome što sam, kada su krenule sve jače i jače kontrakcije, rekla doktoru Zoranu Aleksiću da sam se predomislila i da neću da se porađam normalnim putem, već carskim rezom, na šta mi je on odgovorio: „Važi ali sledeći put“. Tako se rodila Vladana, moja osmogodišnja ćerka – sa osmehom se seća Gordana.
Prvorotkinjama se, kaže naša sagovornica, posvećuje veća pažnja, što je po njoj totalno pogrešno jer prvi put i ne znaš šta te očekuje. Za drugi porađaj je bila tolika gužva da se od bolova jedva popela na sto kome je deo za naslon otpao:
– Dok su mi sve priključili već sam rodila Vukana.
Vladanu je tada, u četiri ujutru ostavila samu u kući jer je morala u porodilište, ali je sa ćerkom bila u stalnoj telefonskoj vezi. Ipak, i dan danas kaže da joj je teško kad pomisli na to.
– I o imenima sam sama odlučivala. Bila su po dva imena u opticaju, ali su Vladana i Vukan bili na prvom – priča Gordana.
Nije imala većih problema pri čuvanju dece jer ih je, kaže srećom, čuvala sama (a i sada ih sama čuva).
– Sve sam radila po satnici i znalo se kad je kupanje, spavanje, dojenje, hranjenje. Nikada nisam neke svoje obaveze završavala u vreme koje je posvećeno njima upravo iz razloga da bi stvorili naviku i da bi se znao red – kaže mama.
Vladana na početku nije bila ljubomorna na mlađeg brata. Bila je presrećna, zvala je telefonom sve od reda i svi u vrtiću su znali da će mama dobiti bebu.
– Pitala me je da li će da nosi njene haljinice, na šta sam ja odgovorila da neće, ali kasnije u nekim situacijama sam primećivala neke njene reakcije. Nisam to komentarisala, već sam se trudila da joj posvetim malo više pažnje – kaže Gordana.
U šali kaže da po čitav dan skače i trči. Vukan zapravo to i radi jer ima 20 meseci i voli da se igra loptom. Vladana je još u trećoj godini krenula u plesnu školu. Trenirala je jedno vreme i karate, a sada polazi u muzičku školu. Vozi rolere i bicikl.
– Ali najviše na svetu, kako ona kaže, voli da crta. Sve njene crteže čuvam još iz vrtića. Dobitnik je i jedne prve republičke nagrade 2008. godine. Sve u svemu, moja deca su komunikativna, druželjubiva, znatiželjna, umiljata, ali ne želim ni da razmišljam o tome koliko su tvrdoglava, da su čak i mene u tome prevazišli. Ali pošto su oni vrlo slični i po liku i po delu, mislim da će da me nadjačaju – govori mama.
Vladana je oduvek volela da pomaže u čuvanju mlađeg brata. Držala ga je, pomagala mami prilikom kupanja, presvlačila ga je, ali joj je smetalo kada ga je Gordana dojila i uspavljivala.
– Sada mu povremeno posvećuje pažnju jer ima svoje obaveze, a i drugari sa kojima se igra su na prvom mestu. Ja joj to i ne zameram, ali kada mi je potrebna pomoć ona nikad ne odbija. Vukan joj stalno prevrće po školskoj torbi ili joj drvenom bojicom nešto ižvrlja po svesci, gasi joj televizor, budi je svakog jutra – proča Gordana.
Svaka majka svojoj deci želi najbolje pa ih u skladu sa tim i vaspitava. Vladani brani da izlazi na ulicu kad joj se prohte i posle osam uveče, savetuje je da se ne druži sa onima koji joj dosađuju i zadirkuju bez razloga, da se kloni problematične dece (što je vrlo teško-naglašava), da okuplja decu u kući kada ona nije tu.

VASPITAVANjE DECE NIJE LAK POSAO

– Vaspitavam ih u hodu – nastavlja Gordana – dok šetamo, kuvamo ručak, čistimo kuću. Na dobrim i lošim primerima. Kad vidimo ili čujemo nešto, ja Vladanu pitam za mišljenje, pa tek onda ja prokomentarišem. Vukan, „borbeni mačak„, bombardovan je mojim komentarima: Vukane ne diraj to, Vukane ne penji se tu, Vukane ne otvaraj frižider. Njemu u poslednje vreme izgleda da sve branim.
Za sebe kaže da jeste stroga majka, ali da ponekad ume i da pretera.
– Nimalo lak posao, s obzirom da sam sama sa njima i treba to kontrolisati 24 časa. Koliko god u kući postojala neka pravila, van kuće je to teško kontrolisati jer uticaj druge dece (naročito u školi) je, hteli mi to da priznamo ili ne, jako veliki. Glavni komentar Vladane na moje zabrane je: „A kako ona moja drugarica može to a ja ne mogu, kako njoj roditelji dozvoljavaju da radi to i da ide tamo a ti meni ne“. Uvek isto odgovaram: ne zanima me šta ko kome dozvoljava i ko šta radi, gledaj sebe a ne druge – kaže Gordana.
Voli da joj je sve pod konac, ali je po pitanju uređenja kuće morala da popusti.
– Dečija kreativnost i mašta na prvom su mestu, pa onda sve drugo. Sve Vladanine drugarice kažu da sam stroga i to svaki put naglašavaju kad me vide. Čak me je zvala i njena učiteljica da mi kaže da ne treba da je kažnjavam baš toliko jer je dobro, vredno i poslušno dete. A sve ove kritike na moj račun vezane su za događaj iz maja meseca ove godine kada sam je kaznilo neodlaskom na prvu ekskurziju u Nišku Banju i to 10 dana pre polaska, ali ne bih o tome – priča mama.
Vladana je počela da pomaže svojoj mami od svoje četvrte godine. Bila je zadužena za kupovinu u obližnjoj prodavnici i na trafici, sređivanju svojih stvari. Od kada se Vukan rodio njena zaduženja su se proširila. Na ranije obaveze dodato joj je izbacivanje smeća i kupovina u udaljenijim prodavnicama, pa je svi prodavci u užem centru grada veoma dobro poznaju.
– Vaspitavanje dece od strane babe i dede ne bih da komentarišem jer nisam u prilici da mi ih oni vaspitavaju. Meni se niko ne meša u vaspitanje niti to dozvoljavam nekome. Ali uvek je lepo imati nekoga da ih bar pripazi kad je najpotrebnije.


PROFIL
1. Svakoga dana uživam u… druženju sa svojom decom
2. Svojoj deci nikada ne bih dozvolila… da manje vrednuju sebe od drugih i da se druže sa problematičnom decom
3. Kad bih se ponovo rodila promenila bih… ništa ne bih menjala
4. Tri najvažnije stvari u životu su… deca, zdravlje i sreća
5. Moja formula sreće je… imati pored sebe one koje voliš i koji tebe vole, i raditi ono što voliš

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar