Nagrade kao kamen o vratu



Nagrade kao kamen o vratu

Sudske presude po jubilarnim nagradama blokirale su većinu računa škola u gradu, pa pare koje dolaze za plate idu na plaćanje tih obaveza a za profesore ne ostane ništa. I tako, škole će možda štrajkovati, a možda i neće, Ministarstvo će im možda deblokirati račune, a možda i neće, a deca će u školi nešto, nekada, valjda i naučiti. Možda





Iako je Ministarstvo prosvete objavilo da su računi svih škola u Srbiji deblokirani, u Vranju se to pokazalo kao laž, jer prosvetari još ne mogu da prime platu, neki već duže od mesec dana. Sudske presude po jubilarnim nagradama blokirale su većinu računa škola u gradu, pa pare koje dolaze za plate idu na plaćanje tih obaveza, a za profesore jednostavno ne ostane ništa. Sad, kad je ministar obećao da će to do juče, ma kad se to „juče“ palo, stvar srediti, kanda im je malo lakše, mada novca i dalje nema. Obećavao je i gradonačelnik da će problem rešiti, potpisao čak i protokol po tom pitanju sa prosvetarima, ali plata nema pa nema. A nema ni štrajka, jer su prosvetari razjedinjeniji nego ikada: imaju tri sindikata, deset partija, hiljadu interesa, i gube se u tom galimatijasu nespremni da se ozbiljno uhvate u koštac sa stvarnošću. Svi se kunu da će škole početi da rade 1. septembra, ali danas je to malo kome važno. Deca više tamo nemaju šta ni od koga da nauče, a zaposleni ne mogu da rade kad im se taj posao ne plaća. Ludilo jedno, opšte stanje srpske prosvete svih ovih godina.

NIŠTA NIJE IZVESNO

Prema nekim računicama, vranjske škole po osnovu takozvanih jubilarnih nagrada zaposlenima duguju oko 12 miliona dinara. Ljudi na njih imaju pravo, to nije sporno, molili su, molili, molili, i to nije sporno, a onda su presavili tabak i tužili škole u kojima rade. Pošto su „jubilarci“ zakonski u pravu, sud je presudio, a pošto škole nemaju svoja izvorna sredstva, dugovi se mogu platiti samo od para koje stižu za plate. No, situacija je ovde od škole do škole različita. Lokalni ministar prosvete Dragan Ilić kaže da se čekaju mere Ministarstva, a potom će, u koordinaciji sa njima, reagovati i lokalna vlast.
– Nadam se pozitivnom raspletu, mada je atmosfera vrlo loša kada para nema. Mislim da je lokalna vlast ispunila veći deo protokola koji je Stojčić potpisao sa prosvetarima, ali egzaktne podatke ne posedujem – kaže Ilić, koji je i direktor vranjske Gimnazije.
U školi na čijem je čelu zaposleni su jedan deo plate primili početkom avgusta, jer dugovanja „jubilarcima“ ne prelaze 800.000 dinara, pa „su do sada već vršene određene nadoknade po tom pitanju“.
Dijametralno suprotna situacija je u Hemijskoj školi, koja ima minimalna dugovanja povodom nagrada, oko 55.000 dinara, ali zato ima blokadu od 826.000 dinara po osnovu radnog spora sa dvoje zaposlenih. Naime, raniji direktor Božidar Djorđević dao je dva otkaza radnicima, koji su to kasnije oborili na sudu, i sada jedino oni u čitavoj školi primaju plate.
Slična je situacija i u OŠ „Dositej Obradović“, gde ukupni dugovi dosežu do 1,8 miliona dinara.
– Imamo devet presuda po osnovu jubilarnih nagrada, ali i presudu za povređivanje učenika. Nismo primili ni dinara u avgustu, i neizvesno je kada će naredna plata biti isplaćena – objašnjava situaciju direktorka Slađana Mihajlović.
Svuda vlada slična priča, a da je malo kome jasno o kakvim je to nagradama ovde reč. Po kolektivnom ugovoru zaposleni u prosveti, zdravstvu, policiji, kulturi i slično imaju pravo da ih firma u kojoj rade nagradi kada navrše neku okruglu godišnjicu rada. Ima se, može se, pa je za deset godina zakonodavac predvideo nagradu od pola plate, za 20 godinu celu platu, i za trideset godina vernosti firmi platu i po. Sad, ko je bio zadužen da isplati te pare ostaje nejasno, ali verovatno je reč o lokalnoj vlasti, čim je ona sa prosvetarima potpisivala protokol o isplati dugovanja. Telefon Miroslava Spasića, načelnika lokalnog Sekretarijata za obrazovanje ostao je nedostupan, pa su i moguće informacije na tu temu ostale tajna. Uglavnom, dok je bilo para, nekako su se i delile, ali kad ih je nestalo, prestale su isplate. Ljudi su čekali, čekali, a onda presavili tabak i eto situacije iz koje niko ne vidi izlaz. Sad, priča se da svaka škola ima glavni račun preko koga idu plate, i neki podračun sa ostale troškove, baš da bi se izbegle blokade. Lokalna vlast je, preko načelnika Gradske uprave Nebojše Ljubića obećala da će plate isplatiti tako što će sve pare ići na račun jedne škole koji nije opterećen, pa odatle nastavnicima, ali izgleda da zakonske mogućnosti za tu rabotu još nisu nađene.

ŠKOLE KAO KOMPANIJE

Za to vreme, u O.Š. „J.J.Zmaj“ plate nisu isplaćene više od mesec dana. Direktorka Snežana Kosić Spasić kaže da je u školu od početka godine stiglo oko 20 presuda, a da su poslednju platu zaposleni primili „nekog jula“, te da je svaka dalja isplata „potpuno neizvesna“. Račun „Vuka Karadžića“ blokiran je za oko pola miliona dinara, a ukupan mesečni fond za plate u toj školi je oko 2,9 miliona dinara za jedan deo.
I tako, ludilo traje i dalje. Škole će možda štrajkovati, a možda i neće, Ministarstvo će im možda deblokirati račune, a možda i neće, a deca će u školi nešto, nekada, valjda i naučiti. Možda. Pre bi se reklo da su škole odavno prestale da obavljaju svoju društvenu funkciju, da obrazuju Srpčad, nego su postale holdinzi koji sada već rade po principu daj šta daš. Kao da će sutra smak sveta, prosvetarske horde rešile su da se obeštete, a sutra kako bude. I koga sad briga za decu, kada će njihovi edukatori štrajkom razrešiti jedan čisto tehnički problem sa svojim poslodavcima, isključivo na štetu učenika. Ili, neko ko ima devet godina staža verovatno ima razumevanje za svog tri puta starijeg kolegu, zbog čije nagrade ne može da primi platu. A možda i nema. Sve je u vranjskoj prosveti na „možda“, na „valjda“, na „ne znam“. Ali, to je slika srpskog društva. Beda, jad i čemer. I nosi ko šta dohvati, dok ima.


RAČUNI DEBLOKIRANI, PARA NEMA
Prosvetari su se, izgleda dogovorili da 1. septembra stupe u štrajk, jer Vlada nije ispunila data im obećanja. A možda i jeste, ni sindikalci nisu sgurni, sudeći bar po njihovim javnim istupima. Danča Dodić, predsednik Samostalnog sindikata prosvete u Vranju, u izjavi za lokalne medije potvrdio je da je štrajk dogovoren, jer je lično utvrdio da pare nisu stigle. Problem je malo dublji nego što se to ovde razume. Naime, Ministarstvo redovno uplaćuje plate zaposlenim nastavnicima, ali one ne dolaze do onih kojima su namenjene, jer poverioci škola, po bilo kom osnovu, imaju pravo prvenstva. Prema tome, Ministarstvo je zaista deblokiralo račune, ali tako što je školama uplatilo pare za plate. I računi su van blokade, samo što pare ne idu u plate, nego u jubilarne nagrade ili druga školska dugovanja. Sad, da je Ministarstvo uplatilo najpre onih 12 miliona za jubilarne nagrade, pa tek onda za plate, nastavnici bi se „oparili“. Ovako, računi su zaista deblokirani, ali plata nema, pa nema. Još kad bi to znali i sindikalci…

RADNO VREME
Zanimljivo je i radno vreme srpskih prosvetara. Kao niko drugi u ovoj zemlji, oni imaju nekoliko godišnjih odmora, zavisno od sezone. Ove godine, prvi na red dolazi jesenji raspust, koji počinje 5. novembra, traje samo jedan dan(!), ali se spaja sa vikendom pa će trajati četiri dana. Potom sledi zimski, koji počinje 30. decembra i traje do 15. januara, dakle dve nedelje. Prolećni, od 2. do 9. aprila, ali obuhvata i dva vikenda. I na kraju, od 14. juna do 31. avgusta ide se na letnje ferije. Sve u svemu, četiri meseca odmora, a ne treba zaboraviti sve moguće praznike i vikende.

MEDICINSKA LETNjA ŠKOLA
Kakva pamet hara lokalnim školstvom pokazuje i podatak da je dugo najavljivana Medicinska škola, koja je sagrađena od četiri miliona evra evropskih donacija, neuseljena već godinu dana, jer nije uvedeno grejanje! To očigledno nije jedini problem, jer Nenad Mišić, direktor Hemijske škole, koja se takođe seli u nove prostorije, kaže da su „pripreme za preseljenje u toku“.
– Preselićemo se ako nam stigne makar nejneophodnija oprema – optimista je Mišić.
Sad, ko će znati ko je kriv što je za četiri miliona evra napravljena letnja škola? Prema najnovijim podacima, NIP je odobrio pare da se Medicinska priključi na kotlarnicu Doma učenika, ali one još nisu stigle jer je radnica koja se u ministarstvu time bavi na odmoru!
Opet, prema informacijama iz skupštine grada, ogrev ove godine za vranjske škole neće biti problem. Nabavka ogreva je centralizovana, Grad raspisuje tender za nabavku velike vrednosti, a u škole samo dolaze energenti. Prema rečima Srđana Stankovića, zaduženog za javne nabavke u Gradu, dugovi za energente su minimalni, a godišnje se za sve korisnike iz gradskog budžeta u te svrhe odvaja oko 30 miliona dinara.

PROTOKOL
Početkom aprila prošle godine tadanji predsednik opštine Vranje Miroljub Stojčić, već pominjani sindikalista Danča Dodić i predsednici Aktiva direktora osnovnih i srednjih škola potpisali su „Protokol o dinamici isplata jubilarnih nagrada za period od 2005. do 2008. godine“. Tu se lokalna vlast obavezala da zaposlenima u obrazovanju isplati jubilarne nagrade, „mada po zakonu ne duguje taj novac, i nije na tu temu dobila transferisana sredstva iz Ministarstva“. Očigledno je Grad isplatio „jubilarce“ za 2005. i 2006. godinu, a onda je nestalo para, pa su radili sudovi. I sad su svi na kraju puta, za koji je sve očiglednije da je ozbiljan ćorsokak.


VOX POPULI

DA LI STE ZADOVOLjNI KAKO U VRANjU FUNKCIONIŠE ŠKOLSKI SISTEM?

Nikola Novković (18), učenik:
– Ne, gradivo je preobimno, pritom se profesori ne interesuju dovoljno za znanje učenika.

Miloš Stojilković (20), maser:
– Ne, s obzirom da se sve svodi na korupciju.

Bojan Stoilković (25), radnik:
– Naravno da nisam, sramota je što se štrajkuje pre početka svake školske godine.

Sreten Pavićević (55), penzioner:
– Nisam upućen, moja deca su odavno završila školu.

Gordana Došlov (23), radnica:
– Zbog velike nezainteresovanosti učenika i korumpiranih profesora, smatram da je to jako diskutabilna tema.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar