Rata manja od kirije



Rata manja od kirije

Država je svojim miljenicima omogućila da stanove, koji su kupljeni ispod svake tržišne cene, otkupe na kredit od 20 godina, koji im je dala sama država, da se ne bakću po bankama





U času kada je Vlada Srbije spremna da zaustavi otkup stanova iz državnog vlasništva svojim privilegovanim činovnicima, i kada čak i lokalni politički faktori najavljuju reviziju dosada sklopljenih kupoprodajnih ugovora, klupko zloupotreba kao da tek počinje da se odmotava. Kao da je 288 stanova prodatih državnih apartčicima po smešno niskim cenama malo, u „radu“ je još oko stotinak ugovora po tom pitanju, a u Vranju čak 56 nerasporođenih stanova čeka na nove vlasnike. Uz to, uporna istraga otvorila je i nove horizonte – pretvaranje državne u privatnu imovinu imalo je sve oblike organizovane pljačke, ni od koga kontrolisane. Sedam stanova u naselju „Viktor Bubanj“, otkupljenih za stotinak evra po kvadratu, pokazalo se kao sam vrh ledenog brega, iza koga se naziru zloupotrebe koje su trajale godinama, i koje su sada dovele do situacije koja će teško biti izmenjena. Nema nevinih u ovoj priči – sve su srpske postoktobarske vlade u nju umešane, sve lokalne, sve poreske vlasti, moćni pojedinci, svako ko je imao bilo kakvu priliku da u čitavom poslu učestvuje. I, što je najsmešnije, mogu mirno da spavaju – prema važećim ugovorima, ne može im niko ništa. Bez obzira na takav rasplet, priča o sistemu koji je do ovakvog stanja doveo svakako je izuzetno zanimljiva.

TAJNE I LAŽI

Koliko je državnih stanova podeljeno činovnicima te iste države u Vranju do daljeg će ostati tajna. Naime, iz republičke Direkcije za imovinu na pitanje „Vranjskih“ kome su, kada i po kom osnovu deljeni stanovi u naselju „Viktor Bubanj“, ukupno 76, stigao je odgovor da Direkcija ne raspolaže takvim podacima. Stanove, dakle, deli Vlada, a Direkcija je zadužena samo za kupoprodaju tako dobijenih nekretnina.
Prema objašnjenju Srboljuba Panića, pomoćnika direktora Direkcije za imovinu, o dodeli stanova odlučuju Komisije „korisnika državnih sredstava kod kojih su ta lica zaposlena“. Dakle, ako su poreznici, Ministarstvo finansija, ako su policajci, MUP, ako su sudije, Ministarstvo pravde…
– Uredbom je propisano da će na pismeni zahtev zakupca stana na određeno vreme zakupodavac omogućiti kupovinu stana po tržišnoj ceni – pojašnjava dalje Panić.
Dakle, stanovi se dobijaju u zakup, a vlasništvo postaju tek posle otkupa. Tako je onih 76 stanara u „Viktora Bubnja“, od kojih su se retki zaista i uselili, zbog tehničkih problema, morali da plaćaju stanarinu za njih, dok ih ne otkupe. Po tržišnim cenama, naravno. E, sad, da li je stotinak evra za kvadrat zaista tržišna cena?
– Cena se određuje kada nadležni poreski organ utvrdi osnovicu poreza na imovinu, za godinu u kojoj se stan kupuje – kaže Panić.
Ovde se već, po nejasnoći formulacije, otvaraju mnogi problemi. Najpre, šta je „nadležan poreski organ“? Uvidom u jedan kupoprodajni ugovor, a oni su za svih sedam otkupljenih stanova tipski, ispada da je „nadležan organ“ za utvrđivanje cene gradski Sekretarijat za finansije i privredu.
Dragica Nastić, šefica tog Sekretarijata, kaže da je ovaj posao u gradsku nadležnost prešao pre oko dve godine.
– Sve je urađeno po zakonu. Ranije je osnovica bila bruto plata iz prethodnog meseca, a sada je utvrđena na osnovu poreza na imovinu – kaže Nastićeva.
I ova nejasna formulacija više skriva nego što otkriva, jer, pokloniti nekome stan za stotinak evra po kvadratu, a da sve bude po zakonu, može samo u ovoj i ovakvoj zemlji.

RATE I KIRIJE

No, to nije sve. Kao da je ovaj poklon mali, država je svojim miljenicima omogućila da stanove, koji su kupljeni ispod svake tržišne cene, otkupe na kredit od 20 godina, koji im je dala sama država, da se ne bakću po bankama! Ukupna kamata na 20 godina po ovom odloženom plaćanju ne prelazi 2.000 evra po stanu, ili oko sedam evra mesečno!
Uz to, raskid ugovora predviđen je tek „ako je stan dobijen na osnovu neistinite ili netačne dokumentacije“, ili ukoliko kupac ne plati tri rate uzastopno, ali i ako kupac svojom krivicom izgubi posao kod poslodavca koji mu je dodelio stan. Da bi se država nekako obezbedila (kao da već nije dovoljno opljačkana), kupci su morali da na novi stan stave hipoteku.
Na ovom mestu dolazi pravi šlag na tortu. Naime, prema ugovoru, stan od 90 kvadrata vredi oko 54 evra mesečno, pa tako jedno 240 puta do konačnog otkupa. Za to vreme, oni koji samo stanuju u tim stanovima, moraju da plaćaju mesečnu zakupninu od oko 9.500 dinara, ili 100 evra. Kao dvomesečna rata za stan!
No, i to nije sve. Razne zloupotrebe tek sada isplivavaju na površinu, pre svega zbog nezadovoljstva onih koji stanove, prilikom njihove podele, nisu dobili. Tako, priča se, jedan od vlasnika stana u Bujanovcu ima dve porodične kuće, a jednu od njih izdaje „Putevima Užice“, koji je koriste kao upravnu zgradu prilikom radova na Koridoru 10. Naravno, te nekretnine nisu njegove, nego porodične. Takođe, priča se da je jedan drugi kupac stana, gotovo u isto vreme kada je krenuo u otkup, počeo da gradi i svoju porodičnu kuću u naselju Raška, te da je uspeo da je završi pre nego se uselio u novi stan! Sumnja se da i jedna inspektorka ima nekretnine, u svom ili porodičnom vlasništvu, u donjem delu grada… Sve u svemu, nema kupca stana za koga se u upućenim krugovima ne veruje da poseduje neke nekretnine koje bi ga, da je pravde i zakona, onemogućile da i od države dobije stan. No, Vladina Uredba je takva da favorizuje one na višim položajima, pa tako neko sa katastrofalnim smeštajem može da na to kod stambene komisije dobije sto poena, a rukovodeće mesto samo po sebi nosi 200 poena. Po zgradi opštine se priča da je bilo i mnogo zloupotreba oko samog prijavljivanja imovine na konkurs za dodelu stanova, jer se potvrde da neko nešto ima ili nema dobijaju u lokalnoj administraciji, kod koje je, očigledno, sve moguće.
No, to je posao za neku buduću reviziju, koja će, ako je verovati vlastima, ubrzo uslediti. Za sada valja notirati da je ogromna državna imovina prešla u privatne ruke na zaista čudan način, da je taj posao trajao godinama, ni od koga kontrolisan, i da će se, više je nego sigurno, repovi čitave priče još dugo vući po raznim institucijama, možda čak i sudovima. Ali, Srbija je zemlja čuda, i jedino je valjda ovde moguće da kirija vredi više nego rata za stan, da neko dobije državni stan po zakonski niskim cenama ispod svakog minimuna, te da se čitava stvar i dalje odvija bez ikakvih smetnji. Političari su se uzmuvali tek kada im je dogorelo do nokata, i za sada, osim verbalnih osuda sistema, ništa ozbiljno nisu preduzeli. A morali bi, sebe radi, radi javnosti i radi pravde. Ima li za takvo postupanje snage, brzo će se videti, ali je verovatnije da će mrak dogovora u četiri oka i ovoga puta progutati javni interes. Ili će nas vlast, jednom, i iznenaditi delovanjem u pravom smeru, ko zna?


BIĆE REVIZIJE
Povodom čitave priče oglasila se i lokalna Demokratska stranka, preko svog predsednika Gorana Stefanovića, koji je čitav slučaj ocenio kao „frapantan i sraman“.
– Očekujem da će dalji postupak oko mogućeg otkupa stanova biti obustavljen. Verujem da će se uraditi revizija čitavog tog posla, i da će cena stanova biti dovedena u sklad sa stvanošću. Te zloupotrebe moraju biti rasvetljene, a njihova realizacija, ako je moguće, zaustavljena – rekao je Stefanović.

DEVETNAEST PROBLEMA
I lokalna vlast muku muči sa stambenih prostorom, jer je Komisija, specijalno oformljena da ustanovi sa čime sve grad u tom smislu raspolaže, do sada našla ukupno 19 stanova u kojima žive nelegalno useljeni stanari.
– Ni ova cifra nije definitivna, jer uvek kad nešto tražimo, pronađemo još neki „tajni“ stan. Razgovarali smo sa ljudima koji u tim stanovima žive pretežno od 1990. godine. Postoje i izvršna rešenja o iseljenjima iz 2005. godine, a zašto po njima nije postupano, ja ne znam. Gledaćemo da neki broj stanova legalizujemo, jer su ljudi zaista u teškoj situaciji, a ostali moraju da ostanu na raspolaganju gradu – kaže Nebojša Ljubić, načelnik gradske Uprave.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar