Mire u lovu na veštice



Mire u lovu na veštice

Ovaj je neprijatelj, a govorimo o RTV B92, arhetipski. Setimo se samo koliko je zla naneo narodu i državi kao produžena ruka NATO pakta i predvodnik grupe stranih plaćenika i domaćih izdajnika





Neprijatelj nikad ne miruje, što gradonačelnik Miroljub Stojčić, kao profesor ONO i DSZ (za mlađe i zaboravne čitaoce: opštenarodna odbrana i društvena samozaštita) vrlo dobro zna. Posle, ispostavilo se, prividnog mirovanja udario je tamo gde najviše boli. Nimalo slučajno, podlo i nisko. Zna Miroljub takve, peta kolona, sve sami soroševci i slična banda, tako da ovde nema mesta pomisli da je u pitanju tehnička greška ili profesionalni propust. Uostalom, ovaj je neprijatelj, a govorimo o RTV B92, arhetipski. Setimo se samo koliko je zla naneo narodu i državi kao produžena ruka NATO pakta i predvodnik grupe stranih plaćenika i domaćih izdajnika, pa pomisao da su prste umešali poslovični CIA, Vatikan, Jevreji i ina masonerija, deluje sasvim na mestu. Rovare oni oduvek, a najžešće onda kada nam je jedinstvo preko potrebno, uvek u sudbonosnim trenucima kao što je ovaj sada, iako su odsudni momenti naša konstanta.

BUDNOST, PRE SVEGA

Sada je neprijatelj na novom zadatku, ali je gradonačelnik srećom, samo zahvaljujući iskustvu u borbi sa takvima, vrlo vešto prozreo njegovu nameru da Vranje predstavi kao grad u kome, zamislite, postoji džamija i gde, sledstveno tome, žive ljudi koji posećuju taj verski objekat. Mala digresija važna za priču: Stojčić je svojevremeno tužio ove novine jer su pokušale, kako je u tužbi ustvrdio njegov pravni zastupnik, da ga predstave kao „visokog funkcionera muslimanske nacionalnosti u položaju moljenja alahu“. Ali, vratimo se temi. U nedelju su u udesu na autoputu tragično nastradali Vranjanci Predrag Ristić i Dejan Tasić, o čemu su javnost izvestili svi relevantni mediji. Bila je, dakle, nedelja, pa se može pretpostaviti da je Stojčić TV program pratio raskomoćen u svom toplom domu. Neprijatelj, rekosmo, ne spava, ali ne drema ni professor; uostalom, doktrina ONO i DSZ podrazumeva registrovanje svakog sumnjivog šuma, svakog pokreta koji može destabilizovati poredak i redovno stanje. Budnost, pre svega, nema opuštanja, Kosovo i Metohija je blizu, Preševo još bliže, a zna se vrlo dobro šta to znači.
O čemu se, zapravo, radi. Stojčić je već u ponedeljak uputio protestnu notu Veranu Matiću, glavnom I odgovornom uredniku RTV B92, o čemu građanstvo uredno informiše najpre zvanični gradski Internet sajt, a potom i mediji. Pa kaže (bez ikakvih pravopisnih i stilskih intervencija):
„Gradonačelnik Vranja Miroljub Stojčić, je danas direktoru Televizije B 92 Veranu
Matiću, uputio protestno pismo povodom slike, kojom je bio pokriven izveštaj o
jučerašnjoj nesreći kod Vranja, u kojoj su dva lica tragično nastradala“.
Stojčić, naravno, ne optužuje B92 za to što su „dva lica“ nastradala, već za klasičnu diverziju i subverzivnu delatnost. Kaže Miroljub ovako:
„U izveštajima Televizije B92 objavljenim 5. jula o saobraćajnoj nesreći, koja se dogodila kod Vranja i u kojoj su dva lica (opet „dva lica“, a ne recimo dvoje ljudi ili dvoje naših sugrađana, iz čega se jasno vidi profesorova usredsređenost na pravu metu; p.a) tragično nastradala, umesto slike Vranja, stajala je fotografija nekog drugog grada sa
Džamijom“.
Ups… Tu smo, znači. Ovog teksta verovatno ne bi ni bilo da se predsednik-profesor zadržao samo na strogo profesionalnoj primedbi. Ali, džamija u svakom pravovernom Srbinu, naročito onom ko je pravoslavnu veru otkrio devedesetih, mora da izazove pozor. Urednici na Devedesetdvojci mogli su da uvide lapsus, ama samo da su hteli. Ali nisu. Jer, kako će se videti kasnije, ništa nije slučajno:
„Posle prvog emitovanja, mislio sam da će slika biti promenjena, i da će
informativna redakcija uvideti grešku. Međutim, svaki naredni izveštaj bio je pokriven slikom sa džamijom“.
Eto ti sad. Pa nisi valjda Miroljube Stojčiću očekivao da te neprijatelj tek tako ostavi na miru. Pa to kad uvati ne pušta, prodire u svako zdravo tkivo našeg društva. Cenjeni čitalac može samo da pretpostavi u kakvom se emotivnom rasulu nalazilo patriotsko biće M.S. Ali, nije ni on naivan, zna on vrlo dobro pozadinu ove diverzije, pa zar doktrina ONO i DSZ ne predviđa snalaženje i u najkomplikovanijim društveno-političkim događajima. Eee, Verane, Verane, ne znaš ti sa kim si zaratio:
„Iz tog razloga, smatram da ova greška nije slučajna, utoliko pre što su izveštači Televizije B 92 bili u Vranju, i što dobro znaju da u gradu nema ni jedne džamije“.
Ovde se nameće logično pitanje: otkud izveštači B92 znaju šta sve od kulturno-istorijsko-verskih objekata postoji u Vranju. Možda su računali da postoji i džamija kad već postoje haremluk i amam. Zaostalo od Turaka, a tu blizu, rekosmo, Preševo. Takav rezon je nedopustiv, primećuje Stojčić:
„Smatram da je ovakav propust za kuću, kakva je Televizija B 92, sa kojom imamo korektnu saradnju nedopustiv i da građani Vranja zaslužuju izvinjenje. Uz potpuno shvatanje novinarske profesije, koja podrazumeva objektivno izveštavanje, ali i elementarno obrazovanje, sve i da hoću ne mogu da prihvatim ovako grub previd, i to u danu kada je Vranje izgubilo dvojicu mladih ljudi“.

TUMAČ ISTINE

Sad, da li bi se Stojčić bunio da se na slajdu koji je „pokrivao“ izveštaj nalazio neki drugi grad, ili da su na njemu bile samo neke zgrade, ljudi ili možda crkva. Možda i bi, ali ne ovako oštro. Stojčić je, naprotiv, iskoristio ovu svakako grešku, nekog u režiji, uredništvu ili montaži, da održi vakelu Veranu Matiću. Na omašku B92 reagovali su, naravno, i mediji patriotske provenijencije (upečatljiv je naslov u Glasu javnosti „Kome se to priviđaju džamije u Vranju), izveštavajući o „ogorčenosti građana Vranja“ koji traže reakciju i odgovor „na ovu provokaciju“, a priliku da se čuje njihov glas iskoristile su i pojedine partije. Da je bio malo mudriji, Stojčić je problem sa B92 mogao da reši mnogo suptilnije. Na primer, nije morao da pokaže koliko ga je iritirala džamija koju njegov grad nema, samo da ju je iskoristio kao primer novinarske greške. Ali, da li se tako nežna reakcija, u ovako delikatnom društveno-političko-istorijskom trenutku, mogla očekivati od profesora ONO i DSZ. Nije. Pa zar i sam predsednik Republike ne kaže da na Vranju, da parafraziramo, počiva stabilnost Srbije. Stojčić je, kao svaki vojnik, ozbiljno shvatio zadatak, ovlastivši se za zvaničnog tumača ove mantre. Ako ništa dugo, utisak je da u gradonačelnikovom istupu ne nedostaje iskrenosti. On stvarno misli i oseća sve što je napisao. Ne znaš, Verane, na koga si se namerio. Sezona lova na veštice još uvek traje.


Veran MATIĆ
ZLONAMERNE INSINUACIJE

Veran Matić, glavni i odgovorni urednik RTV B92, u izjavi za „Vranjske“ kaže da nema nameru da otpisuje Stojčiću:
– U pitanju je bila obična tehnička greška koja je ispravljena u narednim informativnim emisijama. Izvinili smo se zbog toga i mislim da sve treba da se završi. Takve greške se dešavaju i u štampanim i u elektronskim medijima. Naša greška nema nikakvu pozadinu, niti je namerna, kao što insinuira gradonačelnik Vranja. Mi smo najjnagrađivaniji medij u regionu, pa je svaka tvrdnja da smo sliku džamije prikazali namerno najobičnija zlonamerna insinuacija.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar