Dragi gosti izete naš



Dragi gosti izete naš

-Novinare, ovako pred fajront. A i ti, brate, već dokurči na čitaoci, s taj tvoj fajront, a be, ideš li ti uopšte doma? Samo vražiš po kafane pred fajront, i tražiš božji ljudi da ti kazuju nekakve žute priče, a ne mavaš ovi lopovi iz vlast.
-Čekaj, ne ripaj, imam dobre priče za tebe, neka iskoči ovo u novine, da ne vika čitalaštvo da ste samo u priču „mrk“, nego i u priču „žut“. Juče mi je svadba bila, nisi informisan, kao i svaki ljudski novinar.
-Ali, ima si ta priča, oko onog petla, od kojega poje Djorđe Balašević. Im`o sam, kaže, strašnog petla, i to me podena da ti ovo pričam. Ne li, uđo u neke godine, tera me društvo da se ženim, kažu, samo mi li će smo budale, oženjeni, a ti najpametan, momak! Pa se još i nude, samo se ti reši, ja će sam ti kum, ja stari svat, muzika obezbeđena, restoran, sve. Zapeli kao pinter u čvor da me ožene. Ja se pa uvek setim one Gundulićeve pesme – „O lijepa, o draga, o slatka slobodo“, još iz vremena kad je Dubrovnik bio srpski, zamisli žena te tera da se banjaš, da se brijaš, da sečeš nokti, i dajma da si udrven, ali na mesto koje na nju odgovara. Sitku nema!
-Ajde de, da se ženim , i to da probam, svašta sam u život prošo, i Sloveniju, ono kad nas namavaše s vazdušne puške, kao skovranci, i Hrvatsku, i Boznia end Herzegovina, i Kosovo, s Metohiju, pa valjda i brak će preživim.
-Našli mi snašku, tu u jedno okolno selo. Odem mi na prosidbu – „kako čusmo, imate devojku za udaju“, imamo, imamo, oduševiše se roditelji i staratelji, izvolte, sednite. Budući mi tast drži zdravicu – „dragi gosti izete naš, mislim, i zete naš, dobro došli.“ I tu počnemo da lokamo, gledam ja snašku, prinosi slatko, kafu i rakiju, ovolike ruke, kao lopate, pa onako grube i zemljive, vidi se da ne koristi pomadu, nego kopač i riljač. Ova je, reko, za mene, a ne nekakva gradska flinta, što se maže sa niveu i soleu, i tura u kotrulj papilotne kao oficirka, i farba se kao ukrasna pernata živina, poznata kao kikirezi.
-I rešim da se ženim, samo jemput se živi, i ljubi. Sve ugovorismo, popismo, iscelivasmo se po tri puta, opet popismo, dogovorismo svadbu, i opet popismo, ostruga nas ona rakija, kao rende, a mrtvi gladni.
-A gledam ga u avliju, jedan pet`l stambolija, još odma sam ga snimio, čim smo ušli na prosidbu, ovolik bandzov, daj, reko, babo, na taštu mi, isprosimo devojku, zaslužili smo jednu đuvečku od ovoga petla stamboliju, turaj ga na trup, koljaj, popari, oskubi i peči! Tast mi se oduševi – ama, kaže na ženu, otkad ga ja merkam, a ti ga ne davaš, evo, sad je prilika, da se pokažeš s petla pred prosci, daj bože gosta te i na nas da ni je dosta, kao ja kad sam se pokazao kad sam tebe prosio, ne li majka ti i tatko samo što i jagnje ne zaklaše, a ne petla, samo da se otkače od tebe!
-Aaa, ne! Kad se usampasi baba, dedo, što je bilo, bilo je pre tries godine, a za toga petla ja u nedelju na pijac u Ristovac će si uzmem ubavu paričku! Zet sam neka si kupi, ako željuje! I baba ne dava petla, deda da zaludi, tries godine jede poparu i topenicu, sad se ponadao da se omrsi s petla. Aha, kad kokoška prdne! Pođosmo si tako, mrtvi gladni, idemo kroz onu avliju, kad, pogledam onoga petla stamboliju, a on se utoporio, stoji na bunar, gleda me rebrački, i kukukriče. Šta mu je na ovo živinče? Kad, ja prolazim pored njega, a on kad ripna na mene, a ovolik, pa udri, kljuj, u oči! Jedva me odbraniše! Kao da je razumeo da oću šiju na trup da mu turim, što ti je životinjka, intikst! Nekako s kuma i starejka se spasismo od petla terminatora, za neki dan dođe vreme da ugovaramo svadbu.
-Jes, ali idi sad, onaj masovni ubica, pet`l, oči će ti iskopa! Ček, telefonom prvo ja da pozovem, što je sigurno sigurno je. Javlja se otud plačečkim tašta mi, kaže, zete, mora da otkažemo svadbu za neko vreme, imali smo smrtni slučaj u porodicu!
-Ja se prenerazim! Pa ko je, babo, pandrknuo, primi moj saušćaj! Da nije, ne daj bože, deda? Ne, kaže, nije deda, gospod ga porazio, neće, zete, grom u koprivu, nego pet`l premina, pet`l! Kako bre pet`l, a đuvečka od njega?! E pa zete, kaže baba, za đuvečku od petla stamboliju će se ubrišeš, kad je čuo da će ide u tepsiju, ti i deda, pusto ime će vi ostane, vi ga ureknaste, izvršio je samoubistvo iz zasedu, ripna u bunar i udavi se!





Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar