Šes` krivače bugarski šljema



Šes` krivače bugarski šljema

-E pa novinare, ne da me zapali onaj lingur od drugara mi, onaj be, znaš, što ga ja zovem Ćuran? A on pa mene krstio me Šiše, pogodi zašto? E, zato sam i seo ovako pred fajront, će presvisnem od muku, kako me odradi Ćuran. A znaš i kakvi smo drugari, jedan bez drugoga ne možemo, ali pa ne biva ni jedan sa drugoga, kako sednemo, sve se nešto zajedamo i pojebujemo, dok se ne posvađamo; pa onda kao ne zborimo dva-tri meseca, dok se kao „slučajno“ ne izmirimo, na neku londžu, pa onda ajde jovo-nanovo.
-E, tako smo i do danas bili u neko, kako da ti kažem, pihtijasto stanje, onako amorfno, nit zborimo, nit ne zborimo, čekamo prvu pijanku, pa da se pomirimo. Ali posle ovo, šes` krivače bugarski šljema da nacrpem iz poljski nužnik i da izedem, ako se pomirim s njega!
-Eh, što je tolko strašno? Pa li, vraćam se ja od pijac, puni cegeri s onaj hlorofil, samo gledam de da kveknem na jednu, dve… tri… pa aj da presečem do kafanče niz onaj sokak, pobrgo da stignem do bifence, u sokače živa duša nema, kad, koga đavol će nanese, eto ti ga Ćuran, i on s puni cegeri, šenjka se otud, on se već namirio, poznajem ga po koraku. Sad, nit je da se vrnem, će ispadne zort mi je od njega, nit mi je pa da produžim, što da mu kažem, ili ne kažem? A vidim ga, i on ustrepka, pa ovamo, pa onamo, ali ništa, pođosmo jedan nakud drugoga s oni cegeri po sred sokače, kao kaubojci na dvoboj, tačno u pladne. Tdmm!
-Kako prilazimo, gledamo se u vr` oči, ko prvi će potegne. I približismo se, taman da se prominemo, ja prvi izgubi živci, on već uzeo kapku za smirenje, u kapku mu se ne našlo! I, kao da ga provociram, onako u prolaz pitam ga – de si be Ćurane, živ li si, a ćurčiki kako su ti? On zastana, onako me pogleda sa usitnjene okice, pa ucaklene, a kao smeška se s pola usta. Dobro sam, Šiše, kaže, fala ti na pitanje, od boga dobro, od ljudi onako… A ti, pita, kako si, Šiše, i kako su oni tvoji čokanjčiki? I s taj reč, u pojam me utepa, evo još ne mogu da se razbaravim, aj sedi, popi s mene pred fajront, nije mi to jedina muka, Ćuran me samo dotepa, kako me poklopi.
-Što li je još muka? Pa tu, u prošlu subotu, imao sam svadbu u selo, kaniše me za pobratima. I pođemo drugar mi i ja po prase, ali pre to, da isteramo red. Jednu, pa drugu, pa više i ne znam koju, jedva jedv`c se nakanismo, ajmo u Gornju čaršiju po prase, ono naručeno i sređeno, Asan me deset puta vika da dođem da ga uzmem. I nekako pođosmo, kad, na raskrsnicu, saobraćajna patrola, zaustavi nas. Vozačku i saobraćajnu, ovo ono, da platite, kaže onaj pandur, kaznu. Zašto kaznu, pa nismo pijani, samo po jednu smo popili? Pa ko spomna pijenje, pita milicajac, ne kažnjavam vas što ste pijani, nego što niste vrzani. Izlazite iz vozilo!
-Mi iskočismo, ali, kažemo, mi nemamo pare da platimo, piši prijavu. Nemate, a? Dobro, će pišem, ali ima da vas košta đavol i po kod sudiju za prekršaji. Nego, razmislite još malka. I ode prekoputa u prodavnicu, kolega ga već čeka, naručio pivo, mi stojimo kao umočani, na sred ulicu, ide svet, odzrća se po nas.
-Popiše ono pivo, eto ti ga izlazi. Pa stvarno li nemate? Nemamo, jebi ga… Dobro, kaže, aj šofer što nema, pa i ti li nemaš, na mene? Nemam, brate, sirotinja, kriza… Ništa, kaže, onda, prijava! Ti, kaže mi na mene, ti si pomalečak, obrni grbinu. Zašto da obrnem grbinu, reko, a nešto mi ovde stana, u grcman, i sve nabrsna, kako terajež. Pa mora, kaže murijaš, negde da napišem prijavu, ne mogu ovako iz vis. Lelekee, noge mi se osekoše, na policajca da obrćam grbinu, da piše po nju! A sa koju olovku, reko, će mi pišeš po grbinu, s ovu li od pola metar što ti je na kuk, mastiljavu, pa ostavlja čivit modri tragovi, ili s hemisku? Ma, smeje se on, samo se ti obrni, i ništa se ne sekiraj, ostalo je moje. I ja što ću, obrnem se, a tresem se kao prvoborac, jedva čovek napisa onu prijavu, s hemisku, ćuti, sreća… Al pa drugi maler – kako je pisao prijavu, ona kopija na indigo, a ja u tanku majicu, sve mi se preslikalo na kožu, žena mi kad vide, poče da se krsti – oo, oo, čovek nabio pet i po banke u guzicu, sad mu teknalo da se tetovira, kao nekakav detišar, crna ja! Jedva nekako objasnim stvar, ona pa uzede da čita ono; pa kad vide kolko imam da platim, bolje, mislim se, onaj policajac da mi je napisao kaznu s pendrek, nego ovako. Ilala ti i prase, i svadba…





Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar