Imamo za hleb i maslac



Imamo za hleb i maslac

Predložili smo vladi dve grupe mera za ublažavanje ekonomske krize u kulturi i medijima. Ono na čemu ćemo insistirati i ono što ćemo ovde pomagati su programi i projekti koji unapređuju kulturu informisanja, programi koji se bave obrazovanjem, kulturom, i oni na jezicima manjinskih zajednica





Nebojša Bradić, po vokaciji pozorišni reditelj, u ponedeljak je posetio jug Srbije u sklopu akcije „Srbija Srbiji“ koju njegovo Ministarstvo sprovodi sa ciljem decentralizacije u kulturi. Iako mu je dan bio prepun aktivnosti, Bradić deluje sveže u elegantnom sivom odelu. Govori razložno i tečno, bez opštih mesta što je inače odlika administrativaca. Razgovarali smo u foajeu Poslovnog kluba „Haremluk“ pre nego je otišao u obilazak arheološkog lokaliteta „Kale“.

KRIZA NAS NIJE IZNENADILA

– U Bujanovcu sam boravio u sklopu akcije „Srbija Srbiji“ Ministarstva kulture. Ansambl „Kolo“ iz Beograda je publici u Bujanovcu priredilo veličanstven koncert povodom 60 godina svog rada. Taj događaj povezao je interese lokalne sredine i naš kao Ministarstva da aktivno radimo na decentralizaciji. Kažem aktivno jer akcija prezentovanja vrhunskih umetničkih dela publici u manjim sredinama je upravo to. Publika je željna kulture, kultura je „in“, a nama je važno da u osetljivim sredinama gde nema dovoljno komunikacije, i gde su prisutne specifičnosti određenih manjinskih zajednica, da na takvom terenu pokažemo snagu kulture.
VRANjSKE: Gotovo da nema oblasti života u kojoj se ne spominje ekonomska kriza. Vi ste na temu odbnosa krize i medija govorili na okruglom stolu u Bujanovcu. Kako ekonomska situacija utiče na medije i šta Ministarstvo sprema kao protivmeru?

BRADIĆ: Kriza je došla i kod nas i nije nas iznenadila jer smo rekli da nismo izdvojeni od sveta. Ja sam slikovito rekao da će biti za hleb i maslac a ne za kavijar. Želimo da podržimo medije koji doprinose kvalitetnom informisanju građana. Mi smo kao Ministarstvo predložili vladi dve grupe mera; jednu za pomoć medijima i drugu za pomoć novinarima. To je sve kao paket dostavljeno vladi na mišljenje. Mere imaju nekoliko pravaca. Jedan u vezi smanjenja poreskih obaveza na štampana izdanja, zatim oko pronalaženja načina da se dozvoli oglašavanje nekih proizvoda, na primer piva i vina, i treće, mere samopomoći koje treba da pokrenu udruženja i gde Ministarstvo može da pomogne u osnivanju fondova za pomoć novinarima. U elektronskim medijima su problem dažbine ustanovljene ranije i postoje predlozi da se to smanji sada. Naša je ideja da se ide u sustret krizi a ne da se čeka pa da se emiteri i novine ugase. Ovde mislim na one medije koji rade na kvalitetnom informisanju. Informacija jeste roba, ali ako prežive neki koji svakodnevno emituju govor mržnje, ako ugrožavaju pravo žrtava na privatnost, ako se bave pornografijom i drugim delima u domenu krivične odgovornosti, onda to nije ni u čijem interesu.

Koliko novca planirate da potrošite kako bi pomogli medijima?
– Ne govorim o novcu već o merama koje kroz zakonsku regulativu, propise i podsticajne mere, mogu da pomognu. To su dugoročne mere koje će više pomoći nego novac koji se potroši pa se opet traži. Ova kriza će ostaviti posledice, ništa neće biti u redu posle nje. Ipak, mislim da mediji i kultura imaju šanse da iz svega izađu sa najmanje posledica, ali samo oni dinamični, oni koji mogu da se menjaju.

Lokalni mediji su svakako u gorem ekonomskom položaju od onih velikih, centralnih. Možete li konkretno da kažete gde je ovaj region u kontekstu mera koje spremate?
– Mi ne razmišljamo regionalno pa da kažemo da su mere potrebne zbog određenog regiona. Ali, ono na čemu ćemo insistirati i ono što ćemo ovde pomagati su programi i projekti koji unapređuju kulturu informisanja, programi koji se bave obrazovanjem, kulturom, i oni na jezicima manjinskih zajednica.

Privatizacija koju ste spomenuli je zaustavljena pre godinu i po. Ovde je RTV Vranje i dalje u rukama lokalne samouprave, u Bujanovcu je vlasnik jednog privatnog radija podneo krivičnu prijavu protiv odgovornih u opštinskm radiju zabog zauzimanja frekfencije.
– Tačno je da postoje određene simulacije, nema suštinskog informisanja. To su anomalije i to će naše komisije razmotriti kada budu davale pomoć. Jer, ako neko dobije novac a ne uradi planirano sledeći put novca nema. Što se Radio Bujanovca tiče, imamo obećanje da će za njih biti obezbeđena još jedna frekfencija. Međutim, tržišno gledano, pitanje je kolike su potrebe za elektronskim medijima jer kriterijumi RRA za dodelu frekfencije su tržišni, teritorijalni i kulturni.

NEDOSTAJE MI KREATIVAN RAD

Krajem prošlog meseca nekoliko novinara upravo RTV Bujanovac dobilo je pozive na informatini razgovor u policiji, a sve zbog prenosa jednog događaja (o tome smo pisali u prošlom broju „Vranjskih“; p.a.). Da li ste kao Ministarstvo preduzeli nešto povodom toga?
– Zakon o javnom informisanju je jasan, on ne ograničava novinare da slobodno informišu građane. Ja kao ministar smatram da takve stvari ne smeju da se dešavaju, ne sme da se ugrožavaju demokratija i sloboda, naše velike tekovine.

I za kraj, koliko Vam kao ministru nedostaje pozorište?
– Svakako da mi nedostaje, nedostaje mi svaki kreativan rad koji uzbuđuje, ushićuje, oplemenjuje i čoveka čini boljim.

RADIVOJEVIĆ JE ZASLUŽIO POŠTOVANjE
Svakako ste upoznati sa dešavanjima u vranjskom Pozorištu „Bora Stanković“ posle nedavne smrti Radoslava Radivojevića, dugogodišnjeg reditelja i upravnika te kuće. U centru pažnje javnosti su navodna dugovanja koja je nasledila nova uprava. Kakav je Vaš stav o svemu tome?
– Javni interes u kulturi je nešto što je mnogo bitno. Pozorište u Vranju treba da finansira lokalna samouprava jer je to od interesa ovdašnjih građana. Neke kvalitetne projekte i festival u okviru tog pozorišta može da podrži i Ministarstvo kulture. Ja nažalost mogu da kažem da rasplet sa vranjskim pozorištem nije bio srećan. Mislim da se tu ušlo se u domen kratkoročnih interesa i sada imamo situaciju da je veliki kredibilitet pozorišta, stečen zahvaljujući radu prethodnog upravnika Radeta Radivojevića i ljudi oko njega, doveden u pitanje. Ja bih voleo da pozorište nastavi sa misijom koju je imalo u prethodnom periodu, uprkos svim problemima. To neće biti lako, ali pitanje je da nove generacije izvuku pouke iz ranijeg perioda, da se nastave određeni projekti i festivali… Savako pozorište, svejedno u kakve probleme da ulazi, nastavlja svoj razvoj, ali je važno da Vranje, koje poštuje velikana poput Bore Stankovića, isto tako treba da poštuje ljude koji su svoj radni i životni vek utkali u temelje ovdašnje kulture, kao što je to slučaj sa Radivojevićem. Bitno je da se takve vrednosti uvažavaju da bi se ohabrile generacije koje doleze.


PROFIL
Nebojša Bradić, jedan od najistaknutijih pozorišnih reditelja u Srbiji rođen je 1956. godine u Trsteniku. Diplomirao je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Ministar kulture i informisanja je od jula 2008. kao predlog G17 plus. Režirao je više od 70 predstava (Prokleta avlija, Derviš i smrt, Zlatno runo, Koreni, Tvrđava…), koje su igrane u pozorištima bivših jugoslovenskih republika, u Italiji, Austriji, Mađarskoj, Engleskoj, SAD, Češkoj, Švajcarskoj, Ukrajini, Rusiji, Grčkoj, Albaniji, Turskoj. Dobitnik je najznačajnijih pozorišnih nagrada.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar