Čekaju se vojska i policija



Čekaju se vojska i policija

Menadžment Jumka, radnici i grad žele da se posrnulom tekstilnom gigantu vrate poslovi u oblasti namenske industrije, ali je na potezu država koja treba da stvori preduslove kako bi firma uopšte mogla da učestvuje na tenderima za javne nabavke





Od države se očekuje da spreči propast Jumka, obezbedi plate za radnike kompanije, ali i zaostale zarade za Alenine „zamberovce“. To je odgovor koji se najčešće čuje od predstavnika kompanije i lokalne samouprave kada ih upitate imaju li predstavu o tome kakva sudbina očekuje nekada moćnu tekstilnu kompaniju. Očekivanja su velika, ali može li, i želi li uopšte država da pomogne sama sebi (pošto je većinski vlasnik Jumka), preciznije vlastitom gubitašu, a usput i radnicima da ne izgube posao.
Prvog dana ove nedelje, na sednici Upravnog odbora (UO) kompanije u Vranju, doneti su određeni zaključci. Ali, oni su zasad samo mrtvo slovo na papiru, jer se država pita. Istorija se tako ponavlja jer se i prethodnih godina stalno sastančilo, donošeni su zaključci i smernice ali od svega, svedoci smo, nije ispalo ništa.
– Priča oko Jumka je u fazi o čijim je detaljima rano pričati u javnosti. Mogu samo da kažem da se traži strateško i dugoročno rešenje – kaže Dejan TRIFUNOVIĆ, zamenik predsednika UO.

NOVO DRŽAVNO PREDUZEĆE

Međutim, kako saznajemo, zaključci UO poklapaju se sa stavovima predstavnika grada i lokalnih političkih prvaka. Oni traže da se Jumku pomogne tako što će kompanija dobiti status prioritetnog proizvođača namenskih tekstilnih proizvoda za vojsku, policiju, carinu i druga državna javna preduzeća.
Igor ANDONOV, zamenik gradonačelnika Vranja, kaže da je u interesu svih da kompanija počne da radi:
– Interes grada je da ljudi rade, da kompanija ima posla, a ne da živi od državnih subvencija. Mislimo da je povratak Jumka u poslove namenske industrije jedino moguće rešenje.
Koliko je to realno? Aleksandar RADIĆ, vojni analitičar koji između ostalog prati i kretanja u namenskoj industriji, kaže da je teško obezbediti pravni osnov za tako nešto i dodaje:
– Zakon o javnoj nabavci predviđa da na tenderu pobeđuje najpovoljnija ponuda. Država se do sada više puta distancirala od protekcionizma u toj oblasti, jer je reč o ekonomskom, a ne o pitanju vezanom direktno za sistem odbrane ili bezbednosti. Po pomenutom zakonu ne možete politički da odlučite da neka firma dobije posao na tenderu. To nije ni praksa vojske. Eventualna namera države da favorizuje Jumko ima logiku samo sa stanovišta poslodavca koji želi da spase radna mesta u svojoj firmi. Ali je problem kako to izvesti, a da ne bude protivzakonito.
Da li bi za realizaciju takvog nauma bilo moguće menjati propise, doneti nekakvu uredbu ili sličnu odluku po kojoj bi „Jumko“ dobio isključivo pravo za proizvodnju uniformi. To verovatno nije dobar način, nije u skladu sa dobrim poslovnim običajima jer i druga slična preduzeća, bilo državna ili privatna, mogu tražiti isto.
– Da li je moguće menjati propise za jedan slučaj – rezonuje Radić i napominje:
– Nakon takvog presedana bilo bi veoma teško izbeći korupciju i biti principijelan.
Međutim, direktor Jumka Miofrag Tasić ne misli tako:
– Ne bi to bilo isključivo naše pravo i ne nameravamo da kršimo zakon. Dobijali bismo posao preko Jugoimport SDPR-a, firme koja učestvuje na velikim tenderima u zemlji i inostranstvu i dobija poslove. Imamo pravo da se nadamo da bismo i sami dobili poslove na nekim tenderima. Pa, Jumko ima zaokružen proces proizvodnje, već je proizvodio sve to i može odgovoriti najvišim standardima. Da bismo se uopšte pojavili na tenderu potrebno je da država, da tako kažem, „podržavi“ kompaniju. Da na neki način formira novo državno preduzeće, rasterećeno obaveza. To podrazumeva deblokadu našeg računa koji ne funkcioniše od februara 2008. godine.
Tasić dodaje da ne vidi drugo državno preduzeće koje bi moglo da odgovori zahtevima koje postavlja namenska industrija. Procena je da ugovoreni poslovi u „namenskoj“ vredni 15 miliona evra godišnje (celokupan srpski kolač u ovoj grani je 400 miliona na godišnjem nivou) mogu obezbediti stabilno poslovanje Jumka. Za mesto kompanije u toj priči biće potrebna politička podrška (Tasić je radije naziva „ekonomskom pomoći“), a konkurencija bi se u tom slučaju mogla pobuniti.
– Ostale firme su ili promenile delatnost ili su privatizovane i ne mogu nam biti konkurenti. Za ostvarenje pomenutog plana nastojimo da obezbedimo podršku ministarstava ekonomije, odbrane i policije. Već su im poslati zaključci i predlozi sa poslednjeg UO, usmereni na realizaciju naše ideje – kaže Tasić.
Milan NIKOLIĆ, narodni poslanik i čovek koji je od početka uključen u celu priču, kaže:
– Imam informaciju da ministar Mlađan Dinkić podržava ideju da Jumko proizvodi za namensku industriju. Očekujemo da to podrže i ministri policije i odbrane, Dačić i Šutanovac. Ideja je da se sklopi ugovor sa firmom „Jugoimport SDPR“.
Nikolić, koji je učestvovao u razmatranju svih ovih pitanja i na sastancima skupštinskog Odbora za privatizaciju kome predsedava, dodaje da je zahtev grada da budu sagledani i radnici Zambera, firme u kojoj je propao državni investicioni aranžman sa britansko – grčkim partnerom „Alena“. O tom delu problema vranjskih tekstilaca brine Radna grupa za rešavanje problema u Jumku, održavajući stalne kontakte sa Ministarstvom ekonomije i regionalnog razvoja. Predvodi je demokrata i nekadašnji Jumkov direktor Zoran STOŠIĆ. Ideju o formiranju tog tela podržao je sam ministar Dinkić. Stošić, inače pomoćnik gradonačelnika za infrastrukturu i preduzetništvo, ovako govori o periodu nakon formiranja tog tela:
– Radna grupa poslala je ministarstvu spiskove radnika Zambera za obračun plata za septembar 2008. godine, kao i spiskove ljudi kojima nisu isplaćene naknade za plaćeno odustvo, doprinose i isplatu zarada onima koji su se iz Zambera vratili u Jumko. Taj zadatak je uspešno obavljen i čekamo povratnu informaciju ministarstva“.

RADNICI „ZAMBERA“ NISU ZABORAVLjENI

Oko 170 radnika Jumka bilo je angažovano u Zamberu. Oni su sada bukvalno na ulici. Sličnu sudbinu ranije je doživelo oko 200 radnika Konfekcije „Sloboda“ i 220 jumkovaca koji su otišli na tržište rada. Dakle, ukupno njih 590 čeka nekakav razuman socijalni program, a neki hoće posao. Prema njima postoje i određena dugovanja. Pravo na isplatu pet zaostalih zarada ima 597 radnika Zambera.
Na potezu je, navodno, Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj koje za isplatu treba da obezbedi oko 60 miliona dinara. Od marta do novembra prošle godine poslodavac radnicima nije uplatio doprinose za penzijsko osiguranje, zbog čega im nije povezan radni staž. Posle tužbi, oko 200 bivših radnika Jumka vratilo se u matičnu firmu. Oni nemaju pravo na isplatu zaostalih zarada u Zamberu.
„Jumko“ je na veštačkim plućima. Do nekih važnih i ipak političkih odluka, na tenderima će kompanija učestvoati samo ako uspostavi saradnju sa Jugoimportom, što je, zasad, potpuno neizvesno. Jumko trenutno dobija osam miliona dinara subvencija od države na mesečnom nivou za obrtna sredstva. Ovih dana isplaćuje se januarska zarada. Prosečna plata je jedva 10.000 dinara. Uzgred, država sve vreme, čak i dok pokušava da reanimira vranjsku fabriku, priprema tender za prodaju državnog udela u Jumku. Možemo samo da nagađamo kolika je onda ozbiljnost u nameri da se kompanija zaista oživi. I kakav je interes države. Ili će samo fabrika biti „na aparatima“, koliko da budućem kupcu ne bude prodata budzašto.


SINDIKALCI NE VERUJU
– Slažemo se sa idejom da Jumko preraste u firmu sa stoprocentnim državnim kapitalom i proizvodi za namensku industriju. Ali, ko garantuje da takva ideja nije utopija – kaže Radojko MAKSIĆ, poverenik UGS Nezavisnost.
– Već imamo iskustva sa sličnim idejama iz prošlosti. Na UO je rečeno da je, navodno, Dinkić to podržao. Međutim, pitanje je da li je moguće obezbediti pravni osnov za sigurne poslove u „namenskoj“, imajući u vidu šta propisuje Zakon o javnim nabavkama. Tu su i solidarni dužnici, a sve češće se potajno govori o stečaju Jumka. Ako se to dogodi, onda bi se i ta nova firma pojavila kao dužnik. To je dodatni rizik. U poslednje vreme sve su glasniji zahtevi ljudi iz menadžmenta da sindikalne vođe ne prisustvuju sednicama UO. Da li možda nešto žele da sakriju od radnika – pita Maksić.
– Totalno sam razočarana poslednjom sednicom UO – kaže Snežana VELIČKOVIĆ, poverenik sindikata ASNS u Jumku – jer nisam uočila ozbiljnu nameru da nam se pomogne. Na sednici Skupštine akcionara u junu tražićemo smenu Upravnog i Nadzornog odbora. I rukovodstvo nam je katastrofa. Ne obezbeđuje poslove, redovne i pristojne plate. Direktor Tasić stalno govori kako su sindikati „trošak za kompaniju“. Kao da želi da nas ugasi. Direktorima i nije važno da se problem reši. Njima je lepo tu gde su, uživaju privilegije, a radnici trpe.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar