Šest dana dabldekerom kroz Vojvodinu



Šest dana dabldekerom kroz Vojvodinu

Mlada Vranjanka, studentkinja menadžmenta u turizmu na PMF u Novom Sadu, prevalila je put od perfektne matematičarke, preko potencijalne farmaceutkinje do jednog od najboljih akademaca na svom fakultetu





KUĆA LjUBAVI: Detinjstvo mi je bilo srećno i veselo, u dvorištu sa puno porodica i u kući punoj ljubavi i razumevanja. Od rođenja sam bila voljena. Još u prvim godinama života, kažu roditelji, krasili su me inteligencija i želja za učenjem i spoznavanjem sveta oko sebe. Bila sam jedinica do svoje sedme godine. To me vodilo u razmaženost, nestašluke, svojeglavost. Kada se rodio brat, shvatila sam da u mom životu postoji još jedno drago biće sa kojim će deliti sve. Oduvek sam imala poseban odnos sa svojim roditeljima. Imali su mnogo poverenja u mene. Bili moja bezrezervna podrška na svakom koraku. Moram da priznam da bez ljubavi i poverenja koje su mi ukazivali ne bih bila ono što sam sada.
PIPI DUGA ČARAPA: U osnovnoj školi sam prednjačila u matematici. Učitelj je bio strog i preferirao tu nauku, pa sam joj se predala. Bila redovna na takmičenjima. U najsvežijem sećanju mi je i dan – danas priredba u kojoj sam glumila Pipi Dugu Čarapu. Imala sam vremena za plesnu školu, folklor. U višim razredima zavolela sam geografiju. Čak se takmičila. U sedmom prvo mesto na okružnom, a treće na republičkom takmičenju. U osmom razredu treće na okružnom i četvrto na republičkom. Nisam tada mogla ni da pretpostavim da će polje mog interesovanja biti turizam, jer sam bila jako zainteresovana za farmaciju. Istina, volela sam da putujem. Osnovnu školu sam završila kao „vukovac“ i sa mnogo diploma. Zato je bilo lako upisati srednju. Zbog jakih nastavnika nisu mi bili potrebni privatni časovi. Mogla sam da ih iz pojedinih predmeta držim sama. Matematiku sam imala u malom prstu.
JEDAN JE NOVI SAD: Nakon osnovne škole, pogled mi je išao malo dalje u budućnost. Položila sam prijemni sa maksimalnim brojem bodova, bila prva na rang listi. U skladu sa planovima, jer sam se već tada opredelila za turizam, upisala sam Ekonomsko – trgovinsku školu, smer turistički tehničar. Razredna mi bila Olgica Ristić, profesorka geografije. Jako mi je pomogla u školovanju i pri izboru budućeg poziva. Zavolela sam jezike, engleski i francuski. Iz osnovne sam već znala ruski. Sve predmeti od značaja za moj budući poziv. Išla sam na takmičenja iz istorije i engleskog. Bezbrižno detinjstvo prekinuto je sa srednjom školom. Društvene prilike u zemlji i mom gradu više nisu bile dobre. Mnogo puta poželela sam da odem iz Vranja. Da upoznam bolji život. Bila sam sigurna samo da će izbor biti Novi Sad. To sam znala od mog učešća na republičkom takmičenju iz geografije u tom gradu.
OSLOBADjANjE IDENTITETA: Dugo i detaljno spremala sam prijemni za fakultet. Velika konkurencija nije omela veru koju imam u sebe i vlastite mogućnosti. Ušla sam na budžet. Smer diplomirani menadžer u turizmu. Istovremeno sam i na niškom PMF, smer turizam, upala na budžet. Ujak me pozvao telefonom da mi prenese „pozdrave“ osobe kojoj sam ustupila mesto u Nišu. Dolazak u Novi Sad, promena sredine, načina života, uticali su da se u meni pokrene proces samospoznaje. Uspela sam da pronađem svoj potisnuti identitet, postala zrelija. Svesna svojih mogućnosti i znanja, ambiciozna, samoinicijativna. Upoznala sam i na pravi način doživela studentski život, stekla nove prijatelje.
OD SRBIJE DO BERLINA: Ako neko želi da upiše PMF u Novom Sadu, treba da zna da ga čine četiri departmana. Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo ima dva osnovna smera: geografiju i turizmologiju. Ja sam na smeru „menadžer u turizmu“. Pored predavanja i vežbi, na svim smerovima je obavezan terenski rad. Posebno su zanimljive terenske vežbe. Traju od pet do sedam dana. Na prvoj godini obišli smo Vojvodinu, na drugoj Zapadnu Srbiju. Na trećoj Istočnu Srbiju, a na četvrtoj, upravo naredne nedelje, krećemo u obilazak Crne Gore i BIH. Jedina zamerka je što su vežbe vrlo skupe. U sklopu letnje prakse, radila sam u jednom ekskluzivnom hotelu u Crnoj Gori. Sada se pripremam za Grčku (dva meseca) ili London (godinu dana). U okviru stručne ekskurzije posetili smo Svetski sajam turizma u Berlinu. U povratku obišli Minhen, Prag i Beč. Berlin je posebna priča. Dvadeset šest hala nismo mogli da obiđemo ni za dva dana.
NAJLEPŠI SU VOJVODjANSKI SALAŠI: U toku studiranja detaljno sam se upoznala sa razvojnim putem turizma. Osim stručnih predmeta, morate učiti statistiku, ekonomiju, pravo, menadžment, marketing i, naravno, strane jezike (engleski, nemački, španski). Trenutno volontiram u turističkoj agenciji „Transfer turs“.Ona se bavi receptivnim turizmom za područje Vojvodine i Srbije. Poseduje autobus za razgledanje Novog Sada i okoline i to oldtajmer, originalni londonski dabldeker. Imala sam prilike da vodim grupe osnovaca u posetu vojvođanskim salašima. Jako sam zadovoljna ovim poslom. Trenutno radim na promociji programa „Šest dana oldtajmerom kroz Vojvodinu“, putovanje na kome još niko nije bio. Vojvodina poseduje kvalitetne prirodne i antropogene potencijale koji još uvek nisu prezentovani na pravi način turistima, pa su ovo neki počeci.
KROZ TURSKU I INDIJU: U okviru međunarodne studentske organizacije za razvoj potencijala mladih AISEC bila sam jedan od organizatora dvodnevnog seminara o održivom razvoju. Tu su prikazani neverovatni energetski potencijali Srbije. Nažalost, neiskorišćeni. A mogli bi biti jedan veliki korak dalje ka obezbeđivanju bolje budućnosti za sve nas. Ovaj projekat me naveo da postanem svesnija svakodnevnih sitnica koje zajedno čine ekološki život. Smatram da bi ekologija trebala da postane deo našeg morala, da uraste u ljudsko ponašanje. U novembru 2008. godine učestvovala sam kao delegat na Nacionalnoj konferenciji ove organizacije. Članstvo u njoj omogućiće mi odlazak na stručnu praksu u jednu od sto deset zemalja koliko obuhvata ova globalna mreža. Verovatno ću birati između Turske ili Indije, jer menadžment praksa iz oblasti turizma postoji trenutno samo u tim zemljama.
NAGRADE, STIPENDIJE, USAVRŠAVANjE: Dobitnik sam univerzitetske i fakultetske nagrade za postignut uspeh u prvoj, drugoj i trećoj godini studija. Od DAAD fondacije dobila sam besplatan kurs nemačkog jezika u trajanju od dva semestra. Zadovoljna sam studijama, ali mi je neophodno dalje usavršavanje. Volela bih da master studije završim u Austriji ili Nemačkoj, ali to košta. Zadovoljila bih se, na kraju krajeva, i Masterom u Novom Sadu. Ove godine dobila sam stipendiju Ministarstva omladine i sporta, te novčanu nagradu grada Vranja. To mi daje jaku motivaciju i podsticaj za dalji uspešan rad u domenu turizma. Posebno znajući kakve su plate u Vranju i koliko je jednoj porodici potrebno sredstava da školuje studenta. I pored posvećenosti fakultetu, uspevam da nađem dovoljno slobodnog vremena za prijatelje i sebe. U svemu što radim vidim svoj hobi i jako sam organizovana po pitanju slobodnog vremena.


PROFIL
Marija Marković rođena je 17. oktobra 1986. godine u Vranju. Završila je osnovnu školu Dositej Obradović i srednju Ekonomsko – trgovinsku školu sa svim peticama. Student je četvrte godine Prirodno – matematičkog fakulteta u Novom Sadu, na smeru diplomirani menadžer u turizmu. Trenutni prosek ocena joj je 9,86 i jedan je od naboljih studenata ove visokoškolske ustanove. Kaže da je samoinicijativna, komunikativna, pozitivna, odgovorna, energična i kreativna osoba.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar