Predsednik Okružnog suda me mrzi



Predsednik Okružnog suda me mrzi

Po cenu vlastitog života tražiću izuzeće celokupnog vranjskog pravosuđa, a od Vrhovnog suda da predmet dodeli bilo kom drugom sudu u Srbiji, jer ovde nema uslova za objektivno postupanje prema meni





Goran TASIĆ Gokče (37), osumnjičen da je pucnjima iz pištolja 17. septembra prošle godine pokušao da ubije Aleksandra Dimitrijevića (28) u centru grada, obratio se prošle sedmice pismom iz pritvora „Vranjskim“, izražavajući spremnost da u pismenom obliku odgovori na novinarska pitanja vezana za pomenutu pucnjavu i okolnosti koje su u nastavku priče pratile ceo slučaj. „Vranjskim“ je, osim pisma, dostavljena i Tasićeva izjava iz istrage. Iz nje se vidi da je pred istražnim sudijom negirao izvršenje krivičnog dela, te postojanje ozbiljnog sukoba sa Dimitrijevićem.
Vranjske: Da li vam je poznato da je Dimitrijević u našem listu najpre optužio vas da ste pucali? I nekoliko policajaca, koji su došli na uviđaj posle pucnjave, potvrdilo je u sudskoj istrazi da je pred njima osumnjičio vas. Zašto, ako nemate veze sa pucnjavom?
Tasić: Poznato mi je da me optužio u vašim novinama, kao što mi je poznato i da je na dan pucnjave bio u alkoholisanom stanju. Na vaše pitanje odgovoriću vam pitanjem: zašto ste objavili neprovernu informaciju čoveka koji je prilikom pucnjave bio pijan, a do tog momenta nije bio dao izjavu istražnom sudiji. Jedina merodavna je izjava koju da na sudu, pred sudijom, tužiocem i njegovim advokatom. Na sudu je demantovao vaše napise, navodeći da je u novinama „pogrešno interpretiran“. Rekao je da „novine svašta pišu“, a taj demant i njegovu izjavu objavili ste u sledećem broju. Nije tačno ni da sam u istražnom postupku izjavio da nisam imao nikakve sukobe sa Dimitrijevićem. Istina je da sam mu jednom prilikom, nekoliko meseci pre kritičnog događaja, rekao da se u kafiću skloni sa stola koji je bio rezervisan i premesti za drugi. Taj sukob bio je isključivo verbalne prirode. Tuče, ni fizičkog kontakta nije bilo.
Vaš džip pronađen je nakon pucnjave napušten u jednoj ulici, u blizini Zlatokopačke petlje. Kako objašnjavate tu činjenicu i ko ga je tu ostavio? Ako se pokvario nekoliko dana ranije, zašto nije bio na servisu?
– Džip je nekoliko dana pre spornog događaja izgubio struju, nije bio u voznom stanju. Nisam mogao da nađem adekvatnu šlep službu, jer je džip blindiran i težak tri tone. Ne znam čemu tolika fama oko njega, kada džip nije ni predmet krivičnog dela. Naime, uvidom u izjavu oštećenog može se videti kako on kategorično tvrdi da je napadač iz nekog džipa spustio prozor na suvozačevoj strani da bi pucao u njega. Veštačenjem policije i veštaka mašinske struke utvrđeno je tokom istrage da se nijedno staklo na mom džipu ne može otvoriti, niti spustiti.

KOJA JE IZJAVA MERODAVNA

Kako objašnjavate da je policija, odmah nakon pucnjave, u svom saopštenju za javnost osumnjičila baš vas kao izvršioca i Ivicu Vojinovića kao pomagača u izvršenju krivičnog dela?
– Ako je tačno da je policija objavila takvu informaciju u svom saopštenju, to ocenjujem kao neprofesionalizam. Jer, da je policija bila sigurna da sam ja pucao, Dimitrijević je morao biti odveden kod istražnog sudije i okružnog tužioca kako bi dao izjavu koja je merodavna.
Bili ste odsutni iz Vranja pet meseci. To su policija i istražni organi okarakterisali kao „bekstvo“. Ako nije tajna, gde ste se nalazili, kojim poslom i zašto vas nije bilo u Vranju svo to vreme?
– Tačno je da sam dan nakon spornog događaja svojim „mercedesom“, koji je bio parkiran ispred moje zgrade, otišao za Beograd. Tamo sam bio sve vreme, baveći se pripremama za početak rada ekskluzivnog restorana u centru Beograda. Taj lokal će uskoro biti otvoren, a vi ćete biti pozvani da budete gosti tom prilikom. O mom boravku u Beogradu postoji i validna lekarska dokumentacija, jer sam u par navrata posećivao Klinički centar zbog srčanih problema.
Tvrdite da ste nevini… Rekli ste u istrazi da su vas „Vranjske“ proglasile krivim, a one su prvi put pisale o pucnjavi osam dana nakon nje. Zašto se niste odmah prijavili nadležnim organima, ako niste krivi, jer vas je sumnjičila policija, a ne novine?
– Policiji se nisam prijavio zato što mi nije dostavljen nijedan poziv, ni saopštenje da treba da se javim. Vas molim da odete u Okružni sud i od istražnog sudije zatražite bilo kakav poziv koji je meni upućen, a da se ja nisam odazvao.
Da li to i neke druge okolnosti mogu značiti da imate primedbe na ponašanje policije i organa pravosuđa u ovom slučaju?
– Za policiju sam već rekao, a kada je o pravosuđu reč imam velike primedbe, naročito na postupanje predsednika Okružnog suda Dragana Stefanovića. On konstantno vrši pritisak na sudsko veće da mi se ne ukine pritvor! Čuo sam da je u sudu izjavio da me mrzi i da neće prihvatiti moje jemstvo ni od milion evra! Zbog toga sam prinuđen da podnesem krivičnu prijavu protiv njega. Verujte, za mesec dana u pritvoru video sam neke stvari zbog kojih ću se odjaviti iz Vranja i prijaviti u Preševu, jer Albanci za mnogo teža krivična dela izlaze uz jemstvo od pet do osam hiljada evra. Zbog toga ću, po cenu vlastitog života, tražiti izuzeće celokupnog vranjskog pravosuđa, a od Vrhovnog suda da predmet dodeli bilo kom drugom sudu u Srbiji. Na takav potez sam primoran. Jedva čekam reizbor sudija u Vranju, jer grad ima iskusniji i kvalitetniji pravosudni kadar nego što je to predsednik Okružnog suda Stefanović. On u svojoj karijeri nema više od pedesetak donetih presuda, pa mi nije jasno ko mu je dao tako dobre karakteristike da bi posto prvi čovek okružnog pravosuđa.
Da pređemo na teren politike i navodnih uticaja nje na pravosuđe povodom ovog slučaja, što je u prošlom broju našeg lista obelodanio upravo predsednik Okružnog suda. Najpre, kakve su vaše veze sa Radoslavom Mojsilovićem, predsednikom OO Nova Srbija u Vranju?
– Sa Mojsilovićem sam kućni prijatelj. Tvrdnje da je Nova Srbija vršila pritisak za moje puštanje iz pritvora su halucinacije pojedinaca i takve gluposti ne bih da komentarišem.
Jeste li bili u kontaktu sa Mojsilovićem proteklih za pet meseci koliko ste bili odustni, imajući u vidu da je on praktično najavio vaš povratak?
– Tokom tih pet meseci čuo sam se sa svojim prijateljima, pa samim tim i sa Mojsilovićem. A na povratak u Vranje odlučio sam se jer nemam razloga da se krijem, niti da od bilo koga bežim. Trebao sam da dođem mnogo ranije, možda i nedelju dana nakon spornog događaja, ali su neki uporno govorili „nemoj sad, nije još vreme, strpi se još malo“. Obelodaniću kad dođe vreme i ko je to govorio.

POLITIKA I ORUŽJE

Da li ste politički angažovani i iz kojih motiva?
– Da, član sam Nove Srbije, isključivo iz patriotskih razloga. Od politike nikakve koristi nisam imao, niti želim da imam.
Koliko se procesa protiv vas trenutno vodi na sudu, za šta se teretite i zašto vam sud, ako niste odgovorni, stavlja na teret ta dela?
– Vodi se proces za pokušaj ubistva, a zašto mi sud to delo stavlja na teret, moraćete njih da pitate.
Da li ste ikad osuđivani i za koja dela?
– Poslednji put sam osuđen u vreme NATO agresije za nedozvoljeno držanje oružja, tačnije pištolja. Opštinski sud me tada osudio na tri meseca, a Okružni je presudu preinačio u uslovnu osudu. Ostale presude su mi iz 1993. godine i sve su izbrisane iz sudske evidencije.
Posedujete li neko oružje, imate li dozvolu za njegovo držanje ili nošenje?
– Nemam nikakvo naoružanje, niti dozvolu za posedovanje istog, pa naravno ni za nošenje. Međutim, po okončanju ovog postupka imam nameru da podnesem zahtev za dozvolu.
Često se vaše ime vezuje za neke ljude iz srpskog „podzemlja“. Koliko ima istine u tim pričama?
– U Srbiji poznajem glumce, pevače, sportiste, razne kontraverzne biznismene. Ali kada je reč o poslu, ako na to ciljate, nemam nikakve dodirne tačke sa njima. Na kraju, ako ste zainteresovani, mogu da najavim nastavak ove priče i odgovor na pitanje ko je iz pravosuđa pet meseci prolongirao moj povratak u Vranje.


O STOJČIĆU SVE NAJBOLjE
Poznajete li (da li ste ikad razgovarali, družili se, išli na ručak…) sa gradonačelnikom Stojčićem ili nosiocima najviših funkcija u strankama, policiji i pravosuđu?
– Poznajem gradonačelnika. Nikada nisam sa njim išao na ručak, a mogu da kažem da o gospodinu Stojčiću imam veoma pozitivno mišljenje. S njim sam se upoznao preko zajedničkog prijatelja, pokojnog doktora Časlava Stošića. Sa funkcionerima stranaka u gradu se poznajem, sa nekima sam možda i popio piće. Ali, sa njima nikada nisam imao bilo kakve poslovne, ni druge bliske veze. Policajce takođe poznajem i o svakom pojedinačno imam svoje lično mišljenje. U pravosuđu ne poznajem nikoga, osim svojih advokata.
Kad smo kod advokata, u jednom beogradskom tabloidu osumnjičili su vas za otmicu advokata prilikom licitacije za prodaju štamparije „Nova Jugoslavija“ u decembru 2007. Šta se zapravo dešavalo tog dana u zgradi suda, ako ste bili tamo?
– U vezi tog događaja i teksta objavljenog u „Kuriru“, reći ću vam da je moja izjava kod istražnog sudije u Opštinskom sudu bila najkraća u istoriji pravosuđa: „Ne znam o čemu pričate!“ To ponavljam i vama. Tog dana bio sam u restoranu „Boemi“, a preko puta mog stola sedeo je vaš urednik.

TASIĆ: VOZIO SAM „MERCEDES“, A NE DžIP
Tasić je istražnom sudiji kazao da u vreme kada se dogodila pucnjava, 17. septembra 2008. godine oko 23.30 sati, Vojinović nije bio sa njim, jer su se prethodno razišli u kafani „Kubura“, čiji je Vojinović vlasnik.
– Oko 22 sata ili malo kasnije otišao sam kući iz kafane. Vojinović mi je rekao da mora da ide za Makedoniju. Prošao sam tada ulicom Partizanskom, ali sam vozio svoj „mercedes“.
Ivica Vojinović (30), osumnjičen za pomaganje učiniocu posle izvršenog krivičnog dela, kazao je da na dan pucnjave nije vozio džip „grand čiroki“ sivomaslinaste boje.
– Pet – šest dana pre pucnjave pozajmljivao sam poslednji put to vozilo od Tasića. Tasić nikada nije bio u džipu kada sam ga ja vozio. Kada sam se kritične večeri, oko 22 sata, rastao sa Tasićem u mojoj kafani, imao sam informaciju da njegov džip nije u voznom stanju. Žalio se da ne može da ga šlepa jer je mnogo težak. Oko 22.30 krenuo sam za Makedoniju sa prijateljem Goranom Naumovskim. U Makedoniji sam čuo za događaj, ali nisam smeo da se vratim. Municija koja je potom pronađena u mojoj kući verovatno je iz nekog vozila koje je moj otac popravljao za Žandarmeriju.

BALISTIČKO VEŠTAČENjE
Prema nekim informacijama, ključ za ishod ove istrage i otklanjanje dileme da li će protiv Tasića i Vojinovića biti podignuta optužnica, mogao bi predstavljati nalaz veštaka balističke struke. Nezvanično saznajemo da je balističkim metodama ustanovljeno da na vratima džipa, sa suvozačeve strane, ima tragova barutnih čestica, ali takve potvrde od zvaničnih organa još uvek nema.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar