Ne može da se deli nešto čega nema



Ne može da se deli nešto čega nema

Ići ćemo i razgovarati sa predstavnicima vlasti kao ravnopravni partneri. Mi znamo kako se od dinara prave dva, znamo kako se zarađuje novac. Oni to ne znaju. Oni su navikli na tendere, na gradnju infrastrukture po enormnim cenama





Jedan od najuspešnijih lokalnih privatnih preduzetnika, vlasnik „Nutrika“ Dragan Aleksić, razbija stereotip o ćutljivosti lokalnih biznismena po pitanju kritike vlasti. Ovaj inženjer stočarstva u svojim izjavama ne štedi državu zbog loše ekonomske politke, naročito zbog skupih usluga javnih preduzeća i neefikasne administracije.
– Zbog svega što se dešava, bojim se da našu privredu vraćamo unazad – kaže Aleksić na početku razgovora za „Vranjske“.

SIROTINjA SA DVADESET HEKTARA

Vranjske: Šta je osnovni problem?
Aleksić: Sve što je postignuto od 2000. pa naovamo je devalvirano. Kriza zapravo još nije došla kod nas, jer su na Zapadu problem hipotekarni krediti, a koliko ja znam, to ovde nije problem. Ovde je čitavo bogatsvo nestalo preko noći jer je dinar oslabio 25 odsto u odnosu na evro. U mojoj branši, za vreme leta kada je evro bio na najnižem nivou, kada je trebalo obezbediti sredstva za otkup poljoprivrednih proizvoda, svi moji prijatelji i partneri podizali su kredite. Preko noći je njihova obaveza porasla za 25 odsto. Na drugoj strani, cena poljoprivrednih proizvoda nije skočila, naprotiv, otišla je na dole. I to nije samo problem u poljoprivredi, nego u svim granama. Svi oni koji su hteli da naprave posao, koji su verovali vladi i državi, izigrani su. Mislim da za to nema opravdanja. Drugo, nije greška uložiti novac u privredu, već u neproduktivne stvari kao što su administracija i njeni lični dohoci. Tamo su zaboravili kako se pare zarađuju.
Šta u ovom trenutku može da uradi država?
– Ova država nikada neće da progleda ukoliko se ne napravi konsenzus oko toga šta je naša strategija. Vlade su prolazne, traju jednu, dve ili četiri godine, a za to vreme ne može se iskazati sposobnost. Dođe neka nova vlada i sve se briše. Zato je ključno da znamo šta hoćemo: da li želimo da pravimo avione, automobile ili želimo da iskoristimo ono što nam je bog dao, a to je da smo idealna zemlja za poljoprivredu. A znamo da smo po rezultatima među poslednjima u svetu u toj oblasti. Šta je problem? Mi se zavaravamo da možemo da hranimo pola Evrope i želimo da uđemo tamo da bismo mogli da tražimo subvencije. To je potpuno pogrešna filozofija.
Šta bi, po vama, bilo ispravno?
– Trebalo bi, na primer, podići državne kredite i napraviti sistem za navodnjavanje, kojim bi se smanjio uticaj klime. Kada se razvije primarna poljoprivredna proizvodnja, imaćemo uslove da razvijamo prerađivačku industriju, a onda možemo sve da finansiramo. To je ono što nama treba. Seljaku nije potrebna subvencija, sto evra po hektaru, to je smešno. I uopšte nije tačno da su nama usitnjeni posedi. U Nemačkoj, koja ima fenomenalne rezultate u proizvodnji hrane, misaona imenica su velike površine, dok je kod nas neko sa deset ili dvadeset hektara sirotinja. Ne bi trebalo da nam bude cilj da hranimo Evropu, ta Evropa ima viškove hrane. Tamo nemamo trenutno šta da tražimo jer tako ne možemo da pokrenemo zamajac.
Ko na jugu Srbije da se bavi poljoprivredom kada mladi beže sa sela? Kakva su vaša iskustva?
– „Nutriko“ je pokrenuo neke proizvođače, edukujući ih, kreditirajući ih na neki način. Nije šteta za državu što se neko bavi vikend proizvodnjom i tovi sto pilića. Oni su nešto stvorili, imaju dohodak i nisu socijalni problem. To je naše nacionalno bogastvo, nije kafić naše nacionalno bogastvo. To je ona priča sa „Zastavom“ i zapošljavanjem kooperanata, što smo mi već uradili. Uzimamo sredstva od banke i kreditiramo ljude i na indirektan način smanjujemo nezaposlenost.
Zar nije zamrlo stočarstvo na jugu Srbije? Da li lokalna samouprava može tu nešto da uradi?
– Mi smo uništili stočni fond i zato država mora da napravi nekakvu stategiju. Sada uvozimo svinjsko meso iz Makedonije. To je sramota. Objektivno gledano, lokalna vlast nema velikog uticaja na poremećaje na tržištu, nikoga za to ne mogu da okrivim. Osnovi problem je to što nema inicijative. Mi na lokalu imamo neku stategiju i to je OK, ali od papira se ne živi, nego od sprovođenja.
U gradskoj vlasti ima dosta ljudi koji su zaduženi za poljoprivredu. Imamo člana gradskog veća, Savet i Službu za poljoprivredu. Šta bi oni trebalo da rade?
– Ako imamo startegiju, onda ona mora da se sprovodi, a uspeh ne sme da zavisi od stranke ili lica koje je trenutno na vlasti. Oni su samo servis koji je plaćen da je sprovede. Bojim sa da to kod nas neće skoro da se desi, jer ljudima koji tamo dođu radno mesto je prolazno, lepo izgleda, a lični dohodak primamljiv, bez obzira na to da li govorimo o lokalnom ili državnom ministru. Oni moraju da se izbore sa projektima, trebalo bi da iskoriste modele koji već postoje i da ih prilagode našim uslovima. I normalno bi bilo da podnesu izveštaj. Ne može da prođe četiri godine, a da nema nikakvog pomaka, da se ni jedna stvar ne sprovodi.
Da li je to slučaj sa Vranjem?
– Apsolutno. Imamo strategiju, a ništa nismo uradili i dugo nećemo ništa da uradimo zato što se polazi od pretpostavke da nemamo para, da nisu sazreli uslovi… Ne mora da se uradi svuda, neka bude samo na jednom mestu. Evo, možemo da se bavimo povrtarstvom. Imamo vredne ljude, imamo povoljnu klimu, imamo toplu vodu u Vranjskoj Banji, ali trebalo bi se pozabaviti pitanjem plasmana.

GLAS ONIH KOJI RADE MORA DA SE ČUJE

Koliko su privatni preduzetnici opterećeni lokalnim nametima? Koliko sredstava izdvaja „Nutriko“ i šta dobija zauzvrat?
– Imali smo sreću da smo do sada mogli da izbegnemo takse i to je dobro, ali nije samo to važno. Kad ne bismo imali povlastice, onda bismo morali mnogo para da izdvojimo da bismo pokrenuli biznis. Opština nije stvorila infrastrukturu, nije napravila struju, nije izgradila put, nije dovela vodu, kanalizaciju. Onaj ko pokreće biznis, to mora sam da obezbedi, a mora značajna sredstva da daje i našoj Direkciji. To je pogrešno i od toga nema vajde. Ako nema infrastrukture, onda i nadoknada za gradsko građevinsko zemljište mora da bude simbolična. Mi sada imamo dobru saradnju sa Gradom zato što imamo čoveka iz male privrede koji može da nametne naše probleme. Gospodin Perica Janković je uspeo u tome, priznao neko ili ne. Lokalna vlast je podržala po prvi put udruživanje privrednika, što do sada nikada nije bio slučaj, jer se mislilo da je to neka smetnja, opozicija nekome.
Osnovali ste Udruženje da biste pregovarali sa gradskom vlašću?
– Dogovorili smo se oko komunalnih taksi. Izborili smo se da one ostanu na istom nivou kao i prošle godine. A, u drugim gradovima se zaboravljaju, pa bi hteli da u ovo vreme krize oglođu i ono što je ostalo. Mi smo svesni da Gradu treba novac, a tamo su svesni da privreda nema velike mogućnosti, pa smo napravili kompromis.
Da li ćete tražiti racionalnije ponašanje od lokalne vlasti, pošto su privreda i poreski obveznici ti koji je finansiraju?
– Glas onih koji rade mora da se čuje. Privrednici izdvajaju veliki novac, kako za Grad, tako i za državu. Ići ćemo i razgovarati sa predstavnicima vlasti kao ravnopravni partneri. Mi znamo kako se od dinara prave dva, znamo kako se zarađuje novac. Oni to ne znaju. Oni su navikli na tendere, na gradnju infrastrukture po enormnim cenama. A, znam i ja to da napravim, ali sa malo para, da traje hiljadu godina. Mnogi ljudi koji rade u javnim preduzećima nikada ništa nisu uradili, celog života su bili vezani za neku stranku i maštali o visokoj politici. Stvari su veoma proste, zna se kako nešto treba da se sprovede, a kod nas je katastrofa, nema segmenta koji funkcioniše kako valja. Ko je za to kriv? Pa, oni koje smo birali. Nije nam cilj da nekoga optužujemo, već samo želimo da skrenemo pažnju na to da više ne može da se deli nešto čega nema.
Gde to može da nas odvede?
– Kod nas je vlast, izgleda, mnogo draga, još od Obrenovića. Ljudi se sa dolaskom na vlast zaborave. Mladi ljudi su nekada težili da se zaposle u velikim sistemima. Sada nema tih sistema, pa planiraju kako da se bave politikom, kako će se učlaniti u neku stranku i kako će im ta stranka pružiti neke privilegije. Totalno promašena stvar! Ako ne dođe do promena o kojima pričamo, ako se svojski ne založimo, biće nam još dugo loše. Neka budu svaki dan izbori ako je potrebno. A, narod nije glup i ne može da pređe preko niskog standarda ako stalno sluša afere o velikim nadoknadama u javnim preduzećima i o raznim mafijama. Ljudi su onda nezadovoljni, a to neko može vešto da iskoroisti i potpali vatru.


KO FINANSIRA STRANKE NA LOKALU
Da li su vama lokalni političari tražili novac u kampanjama i nudili nešto zauzvrat? Mnogi smatraju da je ključni problem našeg društva to što se ne zna ko finansira stranke.
– Da, apsolutno, mada ja nemam negativnih iskustava. Dao sam jednom malu svotu jednoj stranci, možda će neki i naslutiti kojoj, ali nisam čuo da su ovde političari uzimali veliki novac od privatnika.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar