Čeka me mukotrpan posao



Čeka me mukotrpan posao

Planiram da od Pozorišta stvorim multimedijalni prostor uspostavljanjem saradnje sa ljudima iz pozorišnog i celokupnog kulturnog života Srbije





Naš sistem vrednosti, sistematski uništavan poslednjih petnaestak godina, samo nove generacije koje polako dolaze na vodeća mesta u svim, pa i kulturnim ustanovama grada, mogu da poprave. Jedino ljudi koji se ne mire sa ovakvim stanjem, koji nisu spremni da se povuku pred primitivizmom, pred neznanjem i demagogijom, mogu nešto da menjaju.
Nebojša Cvetković, na predlog Demokratske stranke, uskoro preuzima upravljanje Pozorištem „Bora Stanković“ (čeka se zvanična odluka Skupštine grada), a vreme koje je pred njim daje mu šansu da se pokaže.

DOMAĆE VASPITANjE

Koliko je permanentna edukacija važna za posao menadžera, pošto je danas mesto direktora faktički upravo to, i koliko će Vam ona biti korisna na novom poslu?
– Svaka vrsta edukacije presudna je za uspešnost poslovanja, bilo da je reč o privredi ili kulturi. Naravno da će mi iskustvo kako iz dosadašnjeg rada, ali i sa mnogobrojnih seminara, pre svega iz oblasti marketinga, što je moja primarna delatnost, pomoći da složim mozaik na novom poslu. To će biti mukotrpan posao, ali i veliki izazov, u smislu što ću naslediti čoveka koji, na žalost, više nije među nama, a koji je nesumnjivo ostavio trag, u estetskom smislu, u vranjskom pozorištu.
Kako je došlo do toga da se odlučite da preko političkog angažmana, pokušate da se borite protiv ovdašnjeg primitivizma, neznanja, demagogije?
– Drago mi je da mogu da odgovorim na ovo pitanje. Bez lažne skromnosti, prija mi kada ljudi, ma iz koje političke stranke dolazili, a u ovom slučaju iz DS, prepoznaju da baš ti možeš, ne da „praviš pozorište“, već da, zajedno sa gradskom upravom i ansamblom, pokušaš da nastaviš negovanje njegove tradicije. I ne samo pozorišta, već da pokušaš da brineš o opštem nacionalnom dobru kroz komade koji govore o tome. Dobro kreiranom repertoarskom politikom ne treba se boriti protiv primitivizma, neznanja i demagogije. Po meni, to je stvar domaćeg vaspitanja, a potom i obrazovanja. Moja misija je da se vranjskoj kulturnoj javnosti omogući da kroz različite sadržaje može da bira. Uostalom to je bila suština mog angažmana i na radiju i svojevremeno u“Vranjskim“. Planiram da od Pozorišta stvorim multimedijalni prostor uspostavljanjem saradnje sa ljudima iz pozorišnog i celokupnog kulturnog života Srbije. To su početne ideje i svestan sam da ih ne mogu realizovati sam. Pozorište je ustanova otvorenog tipa, tako da je svako dobronameran dobrodošao. Nisam član ni jedne stranke, ali kao zrela ličnost naravno da imam stav i o tome, tako da nimalo nije slučajno što sam kandidat DS za prvog čoveka Pozorišta.
Koje su najveće prepreke sa kojima ste se susretali u svom dosadašnjem radu?
– Valja biti čovek među ljudima, a posao mi nikada za to nije bio prepreka. Uvek sam se maksimalno predavao poslu i to je urodilo plodom. Međutim, kada se penješ uz stepenice, često ti noga sklizne sa stepenika, u figurativnom smislu, naravno. U životu je sve jednostavno kada svi rade posao za koji su plaćeni. Prepreke su mi bili dokone dangube i arogantni ljudi, i to oni koji najveći deo dana provode u „prodavanju pameti“, što nikada nisam razumeo. Nažalost svakodnevno se susrećemo sa takozvanim univerzalnim znalcima. S obzirom da me život ni malo nije štedeo, vremenom sam naučio da, ako me već sudbina šamara, to isto ne dozvolim bahatim ljudima. Spreman sam za konkretnu poslovnu saradnju i radnu disciplinu, a nikako za prazne priče.

TIMSKI RAD

Da li mislite da ćete u mandatu koji Vam predstoji imati mogućnosti i vremena da sprovedete sve svoje ideje?
– To ne zavisi samo od mene. U oraganizacionom smislu, srpskom pozorištu nedostaje sistem finansiranja. Drago mi je da imam podršku grada i u početku ću, zajedno sa nadležnima, razvijati strategiju rada. Ne bih voleo, a nema ni razloga za to, da mi kamen spoticanja budu oni koji kada dođu na posao ne znaju šta će sa sobom. Ako se neko prepozna onda zna o čemu govorim. Pozorište je medij u kome svako treba svakodnevno da doprinosi. Svaka ideja će biti razmatrana, jer ovo je timski rad.
Sa kakvom motivacijom započinjete rad u Pozorištu „Bora Stanković“?
– Sigurno ne kao birokrata. U Pozorište dolazim kao kreativac, što sam, nadam se, dokazao radom i u medijima i u privredi.
Na koji način planirate da steknete poverenje zaposlenih na svom novom radnom mestu?
– Ako ima suštine lako je pronaći formu, a danas je u poslu presudan interes. Valjda poverenje treba da bude obostrano, jer jedino saradnjom i timskim radom možemo dalje. U poslu su emocije na poslednjem mestu, tako da je meni važno ono što ćemo zajedno postići.
Koliko će biti moguće da na svom novom poslu, putem konkursa ili nekih projekata, obezbedite sredstva za dodatne aktivnosti i programe, jer je očigledno da samo sa sredstvima iz budžeta nije moguće raditi?
– Najpre ću raditi na tome da se postojeća dobra praksa koja postoji u drugim pozorištima „primi“ i ovde. Verujem da će i nevladin sektor, kao veoma bitan segment građanskog društva, naći svoj interes da bude deo ove priče i da će nekim svojim idejama i projektima pomoći njegovom bogatijem sadržaju.


PROFIL
Nebojša Cvetković se rodio u Vranju 1965. godine, gde je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Radio je na svim poslovima komercijale u „Jumku“, od referenta, preko šefa prodaje, sve do komercijalnog direktora. Godinu dana je obavljao i poslove rukovodioca marketing službe u ovoj kompaniji, a isto toliko je bio i direktor Radio Jumka.
U Pozorište dolazi sa mesta direktora „Bivode“, koja je nedavno proglašena za najbolje preduzeće u Srbiji u domenu društveno-korporativno-odgovornog poslovanja. Tvorac je mukotrpne markentinške kampanje posle koje su na Sajmu etno-hrane proizvodi „Bivode“ proglašeni za „Robnu marku iz Srbije“.
Cvetković je javnosti poznat i kao čovek medija: deset godina (1995-2005) je uređivao i vodio autorsku emisiju na Radio Vranju – Urbani grafiti, godinu dana na OK Radiju – Alter ego, a tri godine je pisao i kolumnu Asfalt u venama u „Vranjskim“. Pre pet godina (2004), u izdanju „Vranjskih knjiga“, objavljena mu je i knjiga rok eseja „Asfalt u venama“, čiji je rezecent Petar Janjatović, a koja predstavlja zbirku tekstova koje je radio za „Vranjske“, beogradski „Ju-rok magazin“, prištinski „Novi svet“, „Lider“ i „Kopču“.
Još uvek voli da igra jedan na jedan protiv individualaca sa velikim – I. U muzici to su Hou Gelb, Tom Vejts, Nik Kejv, Alejandro Eskovedo, na filmu Džim Džarmuš, Vudi Alen, Andrej Tarkovski, a u književnosti Svetislav Basara, Zvonko Karanović, Nik Hornbi.
Oženjen je Slavicom, otac Rastka, koji ih je prerano napustio, i Anđele sa kojom provodi najveći deo svog slobodnog vremena.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar