Uvek sam znala šta neću



Uvek sam znala šta neću

U suštini, moje je detinjstvo bilo veoma stimulativno. Jedva sam čekala da pođem u školu. Verovali ili ne, tada nisam, kao većina dece, maštala šta ću biti kad porastem. Ali sam gotovo sigurna da nisam htela da budem učiteljica ili doktor





BEZ GRANICA: Moje detinjstvo pratili su ljubav, sreća i sigurnost. Po rečima najbližih, bila sam radoznalo dete, stalno nešto zapitkivala, nikada nisam bila „besposlena“. Roditelji kažu da sam bila dobar slušalac i „imala nos“ za ljude. U suštini, moje je detinjstvo bilo veoma stimulativno. Jedva sam čekala da pođem u školu. Verovali ili ne, tada nisam, kao većina dece, maštala šta ću biti kad porastem. Ali sam gotovo sigurna da nisam htela da budem učiteljica ili doktor. U suštini, uvek sam znala šta neću. Do danas se to nije promenilo, ali uz malo „rastezanje“ granica. Sad mi lepo izgleda da predajem na fakultetu. I medicina mi sada ne deluje kao oblast koja nije za mene. Shvatam da moram znati mnoge stvari iz medicine zbog njene povezanosti sa psihologijom koju studiram. Klinička psihologija i neuropsihologija su posebno povezane sa medicinom, a te grane su mi omiljene.
POTRAGA ZA ZNANjEM: Period rane adolescencije bio mi je dosta aktivan. Učestvovala sam na recitalima i koncertima, pohađala nižu muzičku školu i osvojila treće mesto na 44. Festivalu talenata muzičkih i baletskih škola u Aranđelovcu 2000. godine. Bilo je planova da, nakon osnovne, upišem Srednju muzičku školu u Leskovcu. Upisala sam, međutim, Gimnaziju „Bora Stanković“, društveno – jezički smer. Na trećoj godini postala sam polaznik Regionalnog centra za talente, sa posebnim interesovanjima za psihologiju. Dok sam bila tamo, imala sam priliku da učestvujem sa svojim istraživačkim radovima na dve republičke smotre svih regionalnih centara za talente. U četvrtoj godini sam na toj smotri osvojila drugo mesto. Ta diploma je „kriva“ što nisam polagala test znanja na prijemnom ispitu za fakultet. Mnogo mi je pomogla predavač i mentorka Jasminka Stanković, kao i Tatjana Stošić, direktorka Centra koja je uvek bila tu za sve naše potrebe. Sve vreme sam tragala za znanjem.
DUBINA DžEPA: Društvene prilike u Vranju tokom mog školovanja bile su nikakve. Tonulo je sve, pa i obrazovanje. Kada sam se na takmičenjima sretala sa učenicima iz drugih gradova, bilo me sramota što posedujem poprilično manje znanje od njih. Nijedan gimnazijalac u to vreme nije mogao da se takmiči ako mu ne predaje profesor koji organizuje dodatnu nastavu za takmičenja. Vladala je opšta nezainteresovanost među đacima. Prosto nisam mogla da verujem u priče o tome kako je vranjska Gimnazija bila treća u bivšoj Jugoslaviji po uspehu učenika. Dodatne aktivnosti za decu i mlade u gradu zavisile su isključivo od entuzijazma pojedinaca, a nikako od opštinske uprave. Ako si želeo da napreduješ u znanju, to je isključivo zavisilo od tebe samog, od „dubine džepa“ tvojih roditelja i od tvoje snalažljivosti.
HIBRIDNA GENERACIJA: Student sam Odseka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Pripadnik sam tzv. „hibridne“ generacije koja predstavlja spoj između tradicionalnog i bolonjskog studiranja. Studijska grupa mi nije slična ni predhodnim, a ni budućim. Ono što je zajedničko je prijemni ispit. Obuhvata testove znanja i informisanosti, te test inteligencije. Jedan je od težih prijemnih ispita i pobija verovanje da je lako upisati psihologiju samo zato što je potrebno učiti iz jedne knjige. Studije podrazumevaju 70 dvosemestralnih ispita (ali svejedno, ispit je ispit), pisanje dva – tri istraživačka rada godišnje. Obavezno je poznavanje računara i barem engleskog jezika – bez njih se jednostavno ne može. Stalno se pišu izveštaji, izrađuju POWER POINT prezentacije, koristi se internet. Literatura za seminarske, pa čak i za ispite, na engleskom je jeziku. Sve koji bi da studiraju psihologiju želim da obavestim da u knjizi iz psihologije u srednjoj školi imaju samo jedan odsto psihologije, možda i manje.
ZA SVOJU DUŠU: Tajna uspešnog studiranja bila bi sledeća: prisustvovanje predavanjima i redovno učenje. Meni je lično vrlo važno da „čujem“ profesora ili asistenta. Za učenje psihologije potrebna je interakcija, razmišljanje, ali i da se diskutuje sa profesorom i drugim studentima. Trudim se da učim sa razumevanjem. Što se tiče literature za ispit, orijentir je uvek osnovna literatura, ali nije na odmet da se koriste beleške sa predavanja i dodatna literatura. Uvek je rado pročitam, ako ne za ispit onda barem za svoju dušu. Dosad sam davala uslov u junu i istovremeno čistila celu godinu. Od druge godine ne upisujem ocenu manju od 9. Kad baš ne mogu da imam 9, naravno da nije „smak sveta“.
VEZIVNO TKIVO: Psihologija je naučna disciplina koja je „vezivno tkivo“ svih ostalih disciplina i njihovih praksi. Na odseku nas uče da stručno i humano koristimo najrazličitije instrumente, da na čoveka ne gledamo jednostrano i da sve što je vezano za čoveka (npr. njegove osobine, okolina, prošlost, sadašnjost i budućnost) uzimamo u obzir prilikom našeg rada, što često nas i hendikepira. Možda bih mogla da izdvojim psihologiju rada, gde učimo o unapređenju odnosa potreba samih organizacija, firmi i potreba čoveka. Takođe, bih spomenula oblast psihologije pod nazivom mentalno zdravlje. Reč je o posebnoj oblasti, ali i ona koja zalazi u ostale grane psihologije. Bavi se očuvanjem i unapređenjem čovekovog psihofizičkog blagostanja, kako u kriznim situacijama, tako i u svakodnevnom životu.
STIPENDIJA: Dosad nisam dobijala nikakvu pomoć grada. Obično bih saznala na televiziji kad neka pomoć grada bude već dodeljena, a ne smatram sebe toliko neobaveštenom osobom. Od prve godine srednje do četvrte godine fakulteta primala sam državnu stipendiju za učenike i studente. Od četvrte godine primam stipendiju Fonda za mlade talente Republike Srbije. Dobijanjem stipendije studenti mogu na neki način uočiti da postoji izvesna budućnost za njih u svom gradu ili bar u svojoj zemlji. To što sam dobila stipendiju Fonda dosta znači, pre vega psihološki jer roditelji i ja ne moramo da toliko brinemo o novcu. Za moj predlog organizovanja gradske stipendije, poslužila bi se primerom opštine Inđija kojoj bi Vranje moglo da pozavidi. Zahtevi su i više nego prihvatljivi, iznos stipendije je bar tri puta veći i informacije o konkursu su svima dostupne, a ne samo onima koji imaju rođake ili poznanike u opštinskoj upravi.
FAMA: Trenutno sam na četvrtoj godini studija. Želim da nastavim istim tempom kao do sada, da poboljšam prosek, da ove godine diplomiram i upišem master studije. Planiram i da nađem posao u zemlji (firma, fakultet ili institucija) i radim određeno vreme jer je to jedan od uslova za primanje stipendije Fonda za talente. Želim i da doktoriram, pa možda i specijaliziram iz neke od mojih omiljenih oblasti psihologije. Planiram da se bavim i psihologijom kao naukom, da pišem članke za naučne časopise, da učesvujem u istraživanjima koja će doprineti standardizaciji ili razvijanju nekog instrumenta i generalno razvoju psihologije kao nauke i prakse u mojoj zemlji. Planiram da mojim aktivnostima promovišem psihologiju i njenu važnost, demistifikujem pojavu psihologije, doprinesem bar malo doprinesem razbijanju fame kako je da psiholog onaj kod koga ideš „po kazni“.


PROFIL
Jelena Aleksić rođena je 22. novembra 1986. godine u Vranju, Republika Srbija. Završila je OŠ „Radoje Domanović“ u Vranju kao vukovac. U tom periodu imala je zapažene rezultate na takmičenjima iz srpskog i engleskog jezika, biologije i hemije na regionalnom nivou. Od jedanaeste godine pohađala je nižu muzičku školu „Stevan Mokranjac“ i provela četiri godine na odseku za flautu. Na trećoj godini osvojila je treće mesto na republičkom takmičenju muzičkih škola u Aranđelovcu 2000. godine. Gimnaziju „Bora Stanković“ završila je, takođe, kao vukovac. Od 2003. godine bila je član Regionalnog Centra za talente u Vranju – odsek za psihologiju. Godine 2005. godine osvojila je drugo mesto na republičkom takmičenju i smotri svih regionalnih centara Srbije iz psihologije. Od 2005. godine student je Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, odsek za psihologiju. Dosad je sve godine čistila u roku. Prosečna ocena u prvoj godini bila joj je 8.85, u drugoj 9.22 i u trećoj 9.42. Položila je ukupno 55 ispita sa prosečnom ocenom 9.22.


VOX POPULI

DA LI SE VLAST BRINE O MLADIMA

Milica Mihajlović (17), učenica:
– Mislim da brinu o svemu.
Marjan Markešević (24), radnik:
– Brinu, ali to nije dovoljno.
Marko Trajković (17), učenik:
– Mogu to i bolje da rade.
Dragan Ristić (28), radnik:
– Nisu njima mladi ni na kraj pameti.
Lidija Stošić (29), trgovac:
– Da stvarno brinu, bilo bi više zapošljenih.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar