Biti slobodan i biti uspešan



Biti slobodan i biti uspešan

Od malena sam voleo slobodu i želeo da radim ono što mi se u datom trenutku radi, bez obzira na posledice. Tako sam svog prvog „keca“ dobio u petom razredu, i to iz istorije, što je malo ironično jer je ta nauka kasnije postala moja ljubav





DžORDAN: U petom, šestom razredu osnovne škole, kada sam postajao svestan sebe, glavne preokupacije bile su mi sport, muzika i druženje. Tada nisam preterano voleo školu i školske obaveze. Nisam bio štreber. Kao i svaki pubertetlija, klasični „buntovnik bez razloga“, voleo sam slobodu i želeo da radim ono što mi se u datom trenutku radi, bez obzira na posledice. Smatram da je za uspeh veoma važno slediti svoje ideale, bez obzira šta okruženje mislilo o tome. Tako sam svog prvog „keca“ dobio u petom razredu OŠ „Vuk Karadžić“, i to iz istorije, što je malo ironično jer je, što se nauka tiče, istorija kasnije postala moja prva, velika ljubav. Prethodno sam se zaljubio u košarku. Toliko mi je ta igra bila prirasla srcu, da su mi roditelji često pisali domaće zadatke iz srpskog jezika dok sam igrao basket sa drugarima ispred zgrade ili išao na treninge u vranjskom „Jugu“. Tada sam sanjao da budem poznati košarkaš, poput Majkla Džordana.
BEZ ODOBRENjA: Period sedmog i osmog razreda osnovne škole za mene je bio najlepši. Nikada neću zaboraviti odlazak na Zaječarsku gitarijadu po završetku osmog razreda. U tom uzrastu dobar deo vršnjaka ni u grad nije izlazio. Jedne avgustovske večeri nas nekoliko vršnjaka donelo je odluku da ujutru krenemo za Zaječar. I to smo uradili. Nije nam trebalo ničije odobrenje. Može zvučati patetično, ali kada pogledam današnju omladinu pomislim kako je kod nas sve bilo sadržajnije, inspirativnije za mladog čoveka i kvalitetnije u pogledu odnosa među mladima. Omladinske supkulture danas gotovo da su iščezle, a one koje kvaziegzistiraju na društvenim rubovima deluju kao da su pristale na pravila igre establišmenta. Nema više klasičnog omladinskog bunta i individualizma koji bi inspirisao promene i inovirao sadržaje društvene komunikacije. Veoma je bitno iskusiti slobodu još od malena. To, međutim, podrazumeva i odgovornost.
SVET OKO MENE: U Ekonomskoj školi počelo je moje intelektualno i naučno sazrevanje. U osnovnoj školi sam bio vrlo dobar učenik. Tako je bilo i u prvoj godini srednje. Na tromesečju sam imao četiri keca, naravno i iz istorije. Ali se u meni nešto prelomilo u drugoj godini. Prvu peticu dobio sam iz osnova ekonomije kod Dragana Trajkovića. Drugu iz komercijalnog poznavanja robe kod profesorke Ljubenke. Bio je to super osećaj – pomučili ste se i za to dobili priznanje. Tako sam se zainteresovao za nauku. Počeo sam da se bavim istorijom, a potom i političkom filozofijom. Jednom sam prilikom iz školske biblioteke uzeo da čitam „Poreklo porodice, privatne svojine i države“, Fridriha Engelsa. Ljudi su mi se smejali. Taj smeh me nije pokolebao iz jednog razloga. Da parafraziram Dž. M. Kejnza: „Svetom u stvari upravljaju ideje, političari ih samo realizuju“. Ako neko želi ozbiljno da shvati društvenu stvarnost, trebao bi da se pozabavi istorijom ideja koje vladaju svetom. Bila to ideja demokratije, ljudskih prava, socijalizma, liberalizma, nacionalizma, nacionalne mitologije. Motiv mi je bio da probam da razumem svet oko sebe.
POLITIČKA TEORIJA: Moja prva želja je bila da studiram filozofiju. No, ubrzo mi je primarno polje interesovanja postala politikologija. Zato sam i odlučio da upišem Fakultet političkih nauka (FPN). Hteo sam da se bavim celokupnim fondom ljudskog saznanja i iskustva, a to je moguće samo na tom fakultetu. Moja oblast interesovanja sada su istorija političkih teorija, savremene teorijske debate i teorije pravde. Da sada ponovo upisujem faks, ponovo bi mi izbor bio isti. Fakultet nije naročito masovan, pa se gotovo svi međusobno poznaju. Profesori su nam sjajni, većina su međunarodno afirmisani stručnjaci. Sarađujemo perfektno. Čedomira Čupića slobodno možete zvati i na mobilni kad vam zatreba, jer daje svoj broj studentima.
ZNANjE U DžEPU: Lično sam najviše radio u prvoj godini studija. Tu se susrećete sa gotovo svim fundamentalnim kategorijama političkih nauka. Moje studiranje i nije učenje u klasičnom smislu te reči, već upravo studiranje – postepeno, vremenski duže izučavanje ključnih pojmova društvenih nauka. U poređenju sa studiranjem, polaganje ispita je gotovo nebitno. Da biste položili, potrebno vam je trideset do četrdeset odsto tog celokupnog saznanja iz te oblasti. Veći deo onoga što treba da spremim za predstojeći ispit već imam u malom džepu, jer sam „gutao“ ogromnu količinu izvorne, tj. strane literature. Kada to prođete, u udžbenicima ostaje malo toga što već niste znali.
PLATON, HEGEL I HITLER: Ljudi često razmišljaju u stilu „što bi se neko zamarao izučavanjem Platona?“ Čovek je živeo pre više od 2.000 godina. Međutim, rekoh da ideje vladaju svetom. Tvrdim da ideje Platona, Dekarta, Hegela i francuskog prosvetiteljstva leže u osnovi totalitarizma dvadesetog veka. Duhovno i posredno, Platon i Hegel su stvorili Hitlera i njegov režim. Interesantno je i pitanje pravde. Robert Nozik tvrdio je da je oporezivanje isto što i ropstvo. Vi u sistem ugrađujete princip po kome svako mora da izdvoji deo svojih para da bi se to dalo nekom drugom – uzeti kroz poreze, sabrati u budžet, pa deliti kako kome treba. Takav sistem je po njemu nepravedan, jer krši slobodu pojedinca da sa svojim novcem radi šta hoće. Šta uopšte znači pojam „pravedno“? Tema je bezbroj.
MUZIKA: Muzika mi mnogo znači u životu. Kad se probudim ujutru, prvo pokrenem lap-top. Verovali ili ne, sa slušalicama na glavi spremam ispite. Prva muzika kojom sam bio fasciniran je pank. Obožavao sam !!!!!„The Edžploited“!!!!!!. Sa drugarima sam osnovao bend, nažalost imena ne mogu da se setim. Trebao sam da budem pevač. Pripadnost tim muzičkim potkulturnim grupama je bitno trasiralo moj budući način života i životna opredeljenja. Sa prijateljem sam nedavno pokrenuo blog (!!!!!!!!!groovebastards.blogspot.com!!!!) na kome promovišemo najnoviju i najkvalitetniju elektronsku muziku (progresiv, elektro, haus). Sarađujemo sa ljudima i didžejevima bukvalno iz celog sveta, sve iz ljubavi prema dobrom zvuku.
NAGRADA: Novčanu nagradu grada Vranja smatram odličnim potezom rukovodstva grada. Dobio sam je i 2007. godine. To je podstrek mladim ljudima da postižu što bolje rezultate u stidiranju. Ja ću, recimo, tim novcem nabaviti neku stručnu literaturu iz inostranstva. Možda ne bi bilo loše doneti odluku da grad svake godine stipendira pet do deset najboljih studenata. Da je bilo tako, makar bi malo lakše ostvario plan da se u budućnosti bavim naukom, odnosno konkretno političkom teorijom.


PROFIL
STUDENT I PREDAVAČ

Milovan Dekić rođen je 15. marta 1985. godine u Vranju. Apsolvent je Fakulteta političkih nauka (FPN) u Beogradu. Autor je naučnog ogleda „Hajekova kritika koncepta društvene pravde“, (recenzent prof. dr Ilija Vujačić) koji čeka na objavljivanje u narednom broju Zbornika FPN. Objavio je tekstove: „Minimalna država“, „Katalaksija“, „Paternalizam“, „Zakoni o sirotinji“, „Robert Nozik“, „Nevidljiva ruka“ (odrednice za Enciklopediju demokratije, Izdavač Službeni glasnik i FPN, 2009, u pripremi). Autori enciklopedije su, inače, eminentni profesori i akademici sa prostora cele bivše Jugoslavije, što projektu daje regionalni značaj. Dekić je dobio poziv da sarađuje na njemu, što je velika čast za jednog studenta. Ima iskustva i kao predavač. Na temu „Katalaksija – o prirodi i poreklu tržišnih odnosa“ već je govorio u Beogradskoj otvorenoj školi (BOŠ), uglednoj alternativnoj akademskoj zajednici koja okuplja sve viđenije intelektualce i profesore univerziteta. Sa prijateljima je osnovao nevladinu organizaciju Libertarijanski klub !!!!(njnjnj.libek.org.rs)!!!!!! koja se bavi promocijom ideja neoklasičnog liberalizma, slobodnog tržišta i konstitucionalne vladavine.

KAO „DESETKA“
– Na FPN su mi ostala još četiri ispita. Dosadašnji prosek ocena mi je 9,9
– Prvi ispit, „Osnovi političkih nauka“ kod profesora Dragana Simeunovića, spremao sam dva dana, učeći po trinaest – četrnaest sati, a gradivo je bilo na oko 500 strana. Filozofiju (deo od oko 600 strana), spremao sam tri dana, provodeći nad knjigom po pet, šest sati dnevno
– Uvek sam se rukovodio sa tri principa. Najpre, morate imati „interesovanje“ za nešto. Kada ga pronađete, usmerite se isključivo na njega i svom snagom napred. Potom sledi „organizacija“ koja je majka svakog uspeha. Prethodno morate pronaći neku vrstu duševnog mira i staloženosti. Potom sledi „rad“. Morate se oznojiti. Neka vrsta četvrtog principa je, valjda, „predodređenost za nešto“.
– Imam svoju mini biblioteku od oko 300 knjiga

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar