Mnogo sam naučio od oca



Mnogo sam naučio od oca

Od oca sam mnogo toga naučio od njega i na njegovom primeru, uvek sam imao podršku, i ja i sestra, a moram da istaknem da je za uspeh naše porodice, sestre i mene danas kakvi jesmo pre svega zaslužna majka koja je sve dala i daje za porodicu





Bojan Mitić je mlad, uspešan čovek. Ima svoju firmu koja veoma dobro posluje. I sve to sa samo 26 godina. Zlobnici, a takvih u Vranju nije malo, reći će da mu to baš i nije bilo teško, s obzirom da mu je otac čuveni Dragomir, poznatiji Vranjancima kao Gace, a još poznatiji kao nekadašnji direktor duvanske industrije. On se, pak, ne ljuti na takve. Jednostavno se ne obazire i gleda svoja posla. Od oca je, pak, tvrdi, mnogo toga naučio, mada za svoj uspeh ipak više zahvaljuje majci.
– Rođen sam u Vranju, gde sam i proveo veći deo detinjstva. Učiteljica u OŠ „Vuk Karadžić“ bila mi je Ljiljana Tošić koju i dalje pamtim kao divnu osobu i perfektnog pedagoga. Pored škole, moja preokupacija u tom periodu bio je sport – igrao sam košarku za KK Jug, trenirao dva puta dnevno i jedino što sam želeo je da postanem profesionalni košarkaš – priča Bojan.

RAZMENA

Osnovnu je završio kao vukovac i upisao matematički smer u gimnaziji, gde mu je razredni starešina bila Smiljana Golubović, profesorka hemije. I u gimnaziji je bio odličan đak, a u četvrtoj godini odlučio je da razmenom studenata ode u Ameriku da završi školovanje.
– Prva godina u inostrantsvu je bila jako teška, ali je to bila pre svega moja odluka i odlučio sam da ostanem uprkos kulturološkom šoku na koji svaki čovek sa naših prostora naiđe kad dođe tamo i upozna njihov način zivota. Ali nije to kao u američkim filmovima, već onaj realni gde ljudi žive skromno pored mnogo rada i činjenice da je i odlazak u bioskop vikendom ili u restoran za prosečnu USA porodicu u neku ruku luksuz – objašnjava Bojan.
Bilo je to za njega svakako veliko iskustvo, kada čovek u tim godinama napusti dom i osamostali se, samim tim ranije upozna sebe i formira se dalje na osnovu logike sopstvenih zaključaka, počinje da razlikuje bitne stvari od onih manje bitnih, jednostavno preuzme na sebe veću odgovornost, uočava i poštuje razlike, drugu rasu, drugu kulturu, proširi vidike…
– North View High School (američku srednju školu) sam završio u gradu Grand Rapids, država Michigan na severoistoku SAD, a sve vreme sam živeo sa američkom porodicom sa kojima sam i danas u kontaktu. Samo obrazovanje u USA se dosta razlikuje od našeg u organizacionom smislu, ali i u suštinskom, gde je cilj da se stečena znanja apliciraju u životu i daljem radu. U srednjoj školi učenici biraju predavanja (pored onih obaveznih) i na neki način sami sebe usmeravaju i pripremaju se za koledž, odnosno univerzitet – priča Bojan.
U srednjoj školi u Americi prvi put se susreo sa ekonomijom i finansijama, odabravši takve predmete, što će mu kasnije, pokazalo se, biti i životno opredeljenje. Imao je časove poput računovodstva, strateškog upravljanja preduzećima, osnove berzanskog poslovanja, korporativne finansije.
– Organizovao sam sa grupom studenata i profesora put u Njujork i posetu Newyork Stok Exchange (NY berze) što je za mene u tim godinama bio najveći uspeh i sećam se da sam sanjao da se bavim berzanskim poslovima i finansijama divio se upaljenim svetlima visokih zgrada gde su finansijski analitičari ostajali da rade do kasno uveče, mnogi i spavali u svojim kancelarijama ne bi li što bolje investirali novac svojih klijenata – seća se Bojan.
Posle Mičigena preselio se u topliji deo Amerike, Los Anđeles u Kaliforniji i upisao se na koledž Santa Moniki koji je u to vreme imao oko 45.000 studenata, gde se sa jednog na drugo predavanje putovalo i kolima. U Los Anđelesu je tada bilo dosta njegovih drugova i drugarica, čak i ljudi iz Vranja koji su mu svakako mnogo pomogli u adaptiranju na novu sredinu. Svi su i dalje odlični prijatelji. Studije su mu bile naporne s obzirom da je tokom školovanja i radio po restoranima, čuvao decu, kasnije i u jednoj računovodstvenoj firmi.
– Posle Santa Monike, odlučio sam da dalje školovanje nastavim u Evropi. Razloga je bilo više, jedan od njih je da u Ameriku nisam došao da bih ostao, želeo sam da budem bliže roditeljima, s obzirom da i moja sestra živi u inostranstvu. Upisao sam američki univerzitet John Cabot Universitiy u Rimu, i diplomirao sa počastima na smeru finansijski mendžment, takodje završio podstudije iz oblasti medjunarodnih odnosa. John Cabot University je internacionalna brigada studenata, miks kultura, različitih jezika, što je samo po sebi prednost u smislu kontakata koje sam ostvario i koji mi danas u poslu dosta znače. Bila je privilegija živeti, studirati i raditi u Rimu. Sve je bilo totalno drugačije u odnosu na život u Americi, i same te promene za mene su bile veliki izazov – kaže Bojan.

SRBIJA

Posle završenih studija u Rimu, odlučio je se da se na neko vreme vrati u Beograd i nađe posao. Stvari su mu u Srbiji izgledale bolje, ekonomija se razvijala, i krenula je ekspanzija finansijskog sektora. Radio je kao finansijski analitičar u banci, u isto vreme nastavio sa školovanjem – upisao magistraturu na Ekonomskom fakultetu, gde upravo ovih dana brani magistarsku tezu.
– Danas sam suvlasnik i direktor firme BJN Financial d.o.o. Beograd koja u Srbiji posluje od 2006. godine u oblasti finansija i pruža savetodavne usluge u postupku privatizacije, M&A (spajanja i akvizicije), kupoprodaje hartija od vrednosti, upravlja kapitalom za svoj klijente, pruža faktoring usluge (vrsta otkupa potraživanja) preko svoje ćerke firme BJN Factoring d.o.o. Beograd, dok je u razvoju računovodstveno-revizorski sektor koji zaokružuje usluge koje pružamo u oblasti korporativnih finansija. Firma posluje takodje u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji i Crnoj Gori – objašnjava Bojan.
Ponosno ističe da BJN Financial u svom portfoliju hartija od vredosti ima u vlasništvu akcije vranjskih preduzeća – „Alfe“, „Zavarivača“, „Simpa“, i veruje da su odlične firme i da bi uz bolju organizaciju izlaskom iz trenutne finansijske krize daleko bolje mogla da posluju.
– Od oca sam mnogo toga naučio od njega i na njegovom primeru, uvek sam imao podršku, i ja i sestra, a moram da istaknem da je za uspeh naše porodice, sestre i mene danas kakvi jesmo pre svega zaslužna majka koja je sve dala i daje za porodicu – iskren je Bojan.
Dalji ciljevi u životu su mu da nastavi da radi, uči i napreduje, kao i da postavi primer ljudima oko sebe i pre svega mlađim generacijama, da moraju mnogo da uče, da rade, kao i da veruju u sebe, jer samo tako se i može nešto postići u životu, bez obzira čiji ste sin ili ćerka.
– Danas je uspeh biti normalan i čvrsto stajati iza svojih reči i postupaka, i samo tako se opstaje – veruje Bojan.


VRANjE
– Nisam oženjen, ali imam devojku. Sport je i dalje moja velika ljubav, mada više ne maštam da budem košarkaš, ali se bavim košarkom kad god mi dozvole poslovne obaveze. Mnogo volim Vranje i često dolazim kući, jer su mi najbolji i najverniji drugari odavde – objašnjava Bojan.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar