Gluvarenje ili prisluškivanje



Gluvarenje ili prisluškivanje

Glavni doušnici BIA su saradnici, potkazivači pod pseudonimom i „informatori“, ljudi svakodnevno prisutni svuda u gradu koji volonterski ili po principu reciprociteta „kljukaju“ službu informacijama





– Metode funkcionisanja lokalnog Centra Bezbednosno – informativne agencija (BIA) biće ogoljene tek kada za javnost budu otvorene još uvek nedostupne arhive najmoćnije službe bedzbednosti u ovoj državi. Iz ličnog iskustva znam da se svašta na ovom području dešavalo, posebno u periodu od devedesetih naovamo, kada je služba potpuno promenila dotadašnju svrhu postojanja. Klupko će se kad-tad rasplesti, ali ne dok su među nama potencijalno ugrožene ličnosti koje bi neposredno mogle imati posledica zbog obelodanjivanja takvih informacija – tvrdi izvor „Vranjskih“, blizak lokalnim policijsko – bezbedonosnim strukturama.
I, zaista, BIA (nekada OZNA, UDBA, SDB, RDB i DB) jeste organizacija sa najmistifikovanijim odlikama delovanja među svim tajnim službama koje, barem poslednjih šezdesetak godina, deluju na ovim prostorima. Čak su i hroničari i istoričari, koji su pisali knjige o srpskoj državnoj bezbednosti sa specijalnim preporukama, naručene iz same službe, teško dolazili do tzv. primarnih arhiva. Zato je bilo kakvo pisanje o metodologiji rada tajne policije, nažalost, po pravilu upućeno na manje značajne izvore.
– Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka – nastavlja naš sagovornik – tadašnji pripadnici državne bezbednosti praktično su se dosađivali na ovom području, ako se tako može nazvati njihovo besmisleno angažovanje protiv imaginarnih ili pak krajnje bezopasnih „neprijatelja države“ u sklopu političke zloupotrebe tajne policije. Pripadnici ekstremne emigracije nisu stvarali veće probleme na ovom području, a osim praćenja tragova kosovske iredente bezbednjacima su, nakon 1990. godine, za operativnu obradu postali zanimljivi opozicioni političari, protivnici Miloševićevog režima. Na meti su bili i slobodoumni intelektualci, pojedini novinari i svi ljudi koji razmišljaju svojom glavom.

METODE

Prema rečima našeg sagovornika, saradnici BIA se na području Vranja i dalje biraju po kriterijumima svojstvenim tajnim službama tzv. bivšeg Istočnog bloka.
– Saradnici se vrbuju iz strukture stanovništva koja je u situaciji da mora da pristane na saradnju. Na primer, operativac obeća nekome da će dobiti pasoš, dozvolu za nošenje oružja, dokumenta koja inače iz određenih razloga ta osoba ne može dobiti, a da zauzvrat pristane da službi dostavlja korisne informacije. Obično se traže podaci iz zemlje u koju osoba odlazi, ako je u pitanju pasoš, o našim ljudima koji tamo žive, čime se bave, o čemu pričaju, rade li protiv matične države. Ostali potkazuju lokalne „izdajnike“. Potencijalni saradnici BIA su i ljudi koji su u sukobu sa zakonom, dakle izvršioci težih krivičnih dela. Njima se, sistemom ucene, obećava da će izbeći krivičnu odgovornost ili dobiti manju kaznu zatvora ukoliko pristanu na saradnju. Često se vrbuju ljudi koji su sa određenog područja morali da odu (kao što je to kod nas bio slučaj sa izbeglicama iz Slovenije, Hrvatske, Bosne, Kosova), pa se onda vraćaju da ponovo tamo žive.
U ovdašnjoj javnosti godinama se priča kako BIA prisluškuje ljude koji su im zanimljivi za „operativnu opservaciju“ zbog informacija koje razmenjuju putem telefona ili na određenim mestima gde se postavljaju prislušni uređaji. Pored ljudi iz sveta organizovanog kriminala, falsifikatora i iznuđivača novca, otmičara, krijumčara opojnih droga, oružja, zlata, dijamanata, u novije vreme na njihovoj meti su, govori se, političari, direktori preduzeća, novinari i, zanimljivo, policajci i predstavnici pravosuđa. Na ovaj način, obezbeđuju se informacije do kojih se ne može doći na drugi način. Paralelno se govori da BIA zakonsko pravo prisluškivanja pojedinih ljudi zloupotrebljava, jer to često radi bez odobrenja Vrhovnog ili drugog nadležnog suda. Ne poštuje se ni zakonska odredba da su mere prisluškivanja ograničenog trajanja. Takođe, navodno i ilegalni centri moći koriste resurse službe. Takođe, Zakon o BIA i drugi propisi ne regulišu šta se dešava sa materijalom prikupljenim prisluškivanjem. Posebno je zanimljivo kad su mete policajci.

DOUŠNICI

– Javna bezbednost, kako uniformisana lica, tako i kriminalistički inspektori, koji su ranije bili bliski sa operativcima BIA, sada su prilično netrpeljivi prema tajnoj policiji – tvrdi bivši policajac.
– Uzgred – dodaje on – činjenica je da se poslednjih godina u Vranju sve više sumnja u veze nekih policajaca sa lokalnim kriminalnim gangovima, pa se policija prisluškuje i po tom osnovu. Prisluškivanje je sada još veći problem, jer su se na meti u međuvremenu našli, pored policajaca, i ljudi koji su do juče bili nedodirljivi, čak i za državnu bezbednost. Zloupotreba ima, čak i u samoj službi koja prisluškuje ljude bez naloga, iako to u eventualnom procesu pred sudom ne može biti dokaz protiv učinioca krivičnog dela. Ima zloupotreba i na drugim planovima, jer su sredstva prisluškivanja u novije vreme potpuno komercijalizovana i omogućavaju da bukvalno prisluškujete bilo koga, ako ste za to sposobni. Kako su pripadnici BIA u dosluhu sa kriminalnim strukturama, na nivou saradnika i informatora, onda možete zamisliti šta se tu dešava. Uzgred, mnogi debejci su zastranili, pa više i nisu s „ove“ strane zakona i njihove informacije su u međuvremenu postale opasne za samu službu.
BIA u Vranju i dalje angažuje zavidne ljudske, tehničke i materijalne resurse da bi servisirala svoje ovdašnje aktivnosti. „Mali je ovo grad za tolike neprijatelje“, rekao bi legendarni filmski lik Ilija Čvorović. I verovatno bi bio u pravu.


ZEBRA, SRNA, SJENICA

Kada se udbaškim rečnikom „vrši obrada nekog lica“, njemu se u BIA obavezno otvara dosije, tako da moraju postojati tragovi o svemu što je ta osoba uradila, a služba pratila. Na prikupljanju informacija, osim inspektora i saradnika, koji imaju svoje pseudonime (poznati su nam Zebra, Sjenica, Srna i slično) u Vranju rade i tzv. „informatori“. To su ljudi koji su stalno u pokretu, svuda ih ima i ponekad i na dobrovoljnoj osnovi, obično iz ubeđenja, sakupljaju dragocene informacije i pružaju ih službi u svakom trenutku.

NAGADjANjA

Kao što nema dokaza da je BIA na ovom prostoru ubijala ljude, nije dokazano ni da pojedinci imaju dosije, iako su u to bili ubeđeni. Adokat Miroslav NEŠIĆ, sada član Odbora za pravosuđe OO DS (ranije funkcioner lokalnog SPO) kaže da nema informacije o tome da ga je BIA ikada prisluškivala, uvela ga u evidenciju, ali da ima utisak da je pod prismotrom.
– Ponekad ne smem da o svemu pričam telefonom jer mislim da me neko prisluškuje, iako ne znam da li je to baš BIA – sumnjičav je Nešić i dodaje da bi za sprečavanje neosnovanog i nezakonitog prisluškivanja ljudi trebalo uvesti bolju političku kontrolu tajne policije.
Dragan JANjIĆ, nekadašnji lider lokalnog DS, u poslednje vreme politički pasiviziran, tvrdi da zna za primere delovanja službe u vreme političke borbe protv Miloševićevog režima.
– Neposredno pre mitinga opozicije u Vranju, avgusta ili septembra 1999. godine, na kome su trebali da govore Zoran Živković, Velimir Ilić i još neki opozicioni lideri, dok smo taj skup najavljivali automobilom sa ozvučenjem koji je kružio gradom dobio sa informaciju, i to iz Beograda, da državna bezbednost prati svaki naš pokret. Pažnje mi je skrenuta i od nekih ljudi iz lokalnog ogranka službe, koji su na taj način valjda hteli da nas upozore da pazimo šta radimo. Generalno, nikada nisam imao utisak da oni nešto meni spremaju. Posle Petog oktobra, tražio sam dosije, ali mi je rečeno da ga, ako i postoji, potražim u Beogradu.

MANIRI

Vranjsku državnu bezbednost u poslednjih tridesetak godina vodili su, najpre, Tihomir Bata Obradović (negde do kraja sedamdesetih), a potom je palicu preuzeo Stanimir Tomić, koji je na toj poziciji ostao više od dvadeset godina, čak i neko vreme nakon petooktobrarskih promena 2000. godine. Na toj poziciji su se potom smenjivali neki kosovski kadrovi, između ostalog i Zoran Moravčević, pa potom Vranjanac Zoran Stošić (u vreme načelnikovanja Radeta Markovića, nakon Petog oktobra, po nalogu iz Beograda uništio deo arhive Centra BIA u Vranju, pričalo se oko 8.000 strana). Danas je na čelu centra BIA Miroslav Antić. Aktuelnog načelnika je ove godine jedna službenica optužila za nemoral i održavanje kafanskih „kolegijuma“. „Vranjske“ su objavile njeno svedočenje da je zbog toga što je načelnik Antić prinuđivao da sa njim, drugim načelnicima i nekim gostima sa strane ide u kafane, dala otkaz tajnoj policiji. Generalno su pripadnici ovdašnje BIA poznati kao ljudi koji vole provod u kafani, za šta su uvek imali svoje „jatake“, vlasnike ugostiteljskih objekata na periferiji ili u okolini Vranja. Trenutno je pripadnicima BIA omiljeno mesto okupljanja kafana „Šajkača“ kod Surdulice.

Nekoliko bivših pripadnika ovdašnje BIA odbilo je da za „Vranjske“ govori o svojim iskustvima iz vremena pripadnosti tajnoj policiji sa obrazloženjem da su u momentu penzionisanja potpisali izjavu o doživotnom čuvanju državne tajne.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar