Ja sam pošten čovek



Ja sam pošten čovek

Na svoje ime ne posedujem ništa osim automobila marke „golf“ koji sam nedavno kupio za 13.000 evra. Sve optužbe protiv mene su lažne i neosnovane





Ja sam pošten čovek – mogli bi se u jednoj rečenici sublimirati odgovori Dejana Stanojevića, predsednika vranjskog odbora Demokratske stranke Srbije i, što je mnogo važnije, doskorašnjeg direktora gradske Direkcije za izgradnju i razvoj, javnog preduzeća oko koga se, po prirodi stvari, okreće veliki novac i u kome danas naš sagovornik radi u struci, kao saobraćajni inžinjer. Stanojevića, otkako je posle izbora 2004. došao u na čelo Direkcije, prate mnoge kontraverze, potkrepljene sa manje ili više dokaza i izrečene čak i od njegovih partijskih drugova. Epilog su dve krivične prijave koje je protiv njega letos podneo Aleksandar Trajković, novi zamenik direktora, i koje su još uvek u fazi provere. Stanojević, međutim, na sve optužbe koje stižu na njegovu adresu, odgovara da je sve poslove firma radila po zakonu a o prijavama protiv njega misli da su glupe i van pameti.

ZRENjANIN

VRANjSKE: Da li se, gospodine Stanojeviću, osećate ugroženo ili uplašeno posle hapšenja gradonačelnika Zrenjanina i još nekoliko osoba koje se sumnjiče da su deo takozvane „građevinske mafije“?
STANOJEVIĆ: Ne, nimalo. U Zrenjaninu su ovi ljudi uhapšeni zbog prodaje lokacija. Ovde u Vranju je zemljište je prodavala opštinska komisija koju je vodila Miroslava Mladenović, načelnica opštinske uprave. Ona je pedantna žena koja je sve to radila profesionalno, u skladu sa zakonima. U Direkciji se, opet, svaki posao radio isključivo po Zakonu o javnim nabavkama i sve uz saglasnost Opštinskog veća i Skupštine opštine koji su i osnivači JP Direkcija.
S obzirom na to što tvrdite, kako tumačite ne samo priče, već i prijave koje postoje protiv vas?
– Za kvalitetnim čovekom uvek je najveća povika. Ja sam za tri i po godine na čelu firme mogo toga uradio, što mnogima izgleda smeta. Pomenuću samo asfaltiranje 105 ulica, uređenje parka, dve javne garaže, plato kod Muzeja, osvetljenje petlje na ulazu u grad, mnogo projekata u seoskim sredinama…Tvrdim da u mom radu ne postoji ni jedno krivično delo jer sam samo sprovodio Program uređenja javnog građevinskog zemljišta (JGZ) koji je donela SO Vranje. Mislim i da sam bio meta jer su se, zbog tih uspeha, mnogi pribojavali rezultata DSS na izborima 11. maja ovde u Vranju, a ti strahovi su se pokazali opravdanim – sa 1.920 glasova 2004. došli smo do 4.880.
Nova vlast je uoči, ali i nakon izbora najavljivala da će posebnu pažnju obratiti na Direkciju. Koliko je poznato, to obećanje je i ispunjeno.
– Novo rukovodstvo Direkcije je do detalja „pročešljalo“ moje poslovanje. Utvrdili su, međutim, da je sve čisto i po zakonu. Njihove glavne primedbe odnosile su se na to da se projekti rade bez obezbeđene finansijske podrške grada, ali i oni danas rade tako; asfaltiraju i rade tekuće održavanje ulica bez obezbeđenih sredstava. Zaključili su da Program uređenja JGZ za tekuću godinu mora da se sprovede a da je grad u obavezi da obezbedi novac.
Ipak, indikativna je činjenica da je sve velike poslove, dok ste bili na čelu Direkcije, dobijalo Preduzeće za puteve. Slučajnost, ili… ?
– To je vrlo jednostavno jer je PZP gotovo uvek pobeđivao na tenderima. Radi se o najozbiljijoj firmi iz branše u našem regionu. Na posletku, i novo rukovodstvo Direkcije je, koliko vidim, nastavilo poslovanje i saradnju sa njima. Preduzeću za puteve niko ne može da konkuriše ovde, jedini su koji imaju neophodnu mehanizaciju za asfaltiranje, na primer tzv „finišer“, mašinu za udaranje završnog sloja asfalta.
Dve krivične prijave protiv Vas tiču se zemljišta gde se sada zida objekat u Brankovoj ulici, čiji je investitor firma „Vigo“, i objekta na igralištu Doma JNA. Na šta se konkretno odnose te prijave?
– Obe te prijave protiv mene podneo je Aleksandar Trajković, aktuelni zamenik direktora Direkcije i predsednik IO GO DS, i moram odmah da kažem da su obe van pameti. Što se Brankove tiče, prijavljen sam, bez osnova, zbog navodno nezakonito sprovedene licitacije. Odluku o zakupu na 99 godina zemljišta na kome se gradi objekat donela je Komisija za davanje zemljišta u zakup koju je formirala SO Vranje. Predsednica Kosomisije bila je Miroslava Mladenović, a u njoj su sedeli i ljudi iz ostalih opštinskih organa. Ta Komisija je sprovela celu licitaciju, a konkurs je objavljivan četiri puta, između ostalog i u vašim novinama. Konkurs je uspeo tek iz četvrtog pokušaja jer se na prva tri niko nije javljao. Komisija je odredila minimalnu zakonsku cenu, 3.150 dinara, a investitor je ponudio daleko više. Do skoro je postojao problem jer je investitor otezao sa plaćanjem, ali je nedavno u celosti izmirio dug, osim tri miliona dinara koje je u obavezi da plati tek kad mu Direkcija uruči još dva projekta i obezbedi priključke za struju, vodu i kanalizaciju.
Krivične prijave protiv Vas podnosila je i anonimna organizacija Narodni otpor Vranje.
– Obe te prijave su odbačene nakon policijske provere, a odnosile su se na moje navodne zloupotrebe.

GOTOVINSKI

A kakav je slučaj sa ojektom „Centar 2“ na igralištu kod Doma JNA?
– Investitor je svojevremeno izrazio spremnost da ispoštuje opštinsku odluku i da naknadu za uređenje JGZ umesto u novcu plati u poslovnom prostoru. On je još ranije tu lokaciju kupio od Vojske, a ne od Opštine ili Direkcije. Dozvolu je dobio u opštini a nama je platio, prema važećem cenovniku, protivvrednost 100.000 evra. Prema opštinskoj odluci, moguće je platiti uređenje JGZ ustupanjem poslovnog ili stambenog prostora, ili odjednom, gotovinski uz popust od 30 odsto. Direkcija je, dakle, samo sprovodila opštinske odluke. Ista procedura bila je i za zemljište slovenačkoj kompaniji „Tuš“. Direkcija ništa ne prodaje već je njena uloga da samo sklopi ugovor o zakupu kad zakupac uplati određeni iznos na račun gradskog Trezora. Napominjem i da Direkcija ni na koji način nije učestvovala u poslu oko benzinskih stanica „OMV“ i „EKO“, ni sa kompanijom „Tuš“. Ugovore o zakupu zemljišta sa njima sklapala je opština.
Oko zgrade kod Doma JNA optužuju Vas da ste oštetili Direkciju.
– To su obične gluposti jer je na kraju Direkcija i profitirala. Firma je dobila tri lokala čija je prvenstvena namena naknada za eksproprijaciju i raseljavanje. Cenu tih lokala odredili su stalni sudski veštaci, njih trojica – naš iz Direkcije, onaj koga je angažovao investitor i na kraju jedan nezavisni, pa smo pronašli srednju cenu, oko 1.300 evra po kvadratu. Danas ti lokali na tržištu koštaju između tri i tri i po hiljada evra po kvadratu.
Kad smo već kod lokala, priča se da i Vi posedujete nekoliko u Vranju, a spominju se i stanovi u Beogradu?
– Ne posedujem nekretnine, živim u porodičnoj kući koja je u vlasništvu mog oca. Na moje ime je samo automobil „golf“ koji sam nedavno platio 13.000 a ne 18.000 evra, kako je pisalo u vašim novinama. Moja supruga poseduje stan u Beogradu, ali je on kupljen još 1993. godine.


LOKALI
Kako su „Vranjske“ već pisale, Direkcija je dobila tri lokala od investitora Vukote Konatarevića, ukupne površine 74,04 kvadratnih metara, na izme uređenja JGZ za objekat kod Doma JNA, što je koštalo 7,982 miliona dinara ili tada, kao i sada, blizu 100.000 evra. Prosečno, dakle, oko 1.340 evra po kvadratu. Podnosilac krivične prijave protiv Stanojevića smatra da poslovni prostor tada, 2005. godine kada je ugovor sklopljen, nije koštao više od 1.000 evra po kvadratu. U prijavi se tvrdi i da cena neizgrađenog prostora za tridesetak procenata niža.
– Jasno je da je ta prijava protiv mene glupa. Danas ti lokali koštaju skoro trostruko više od cene za koju smo ih mi dobili na ime uređenje JGZ – kaže Stanojević.

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar