Nebi Neza Nuhiu, vlasnik benzinske pumpe „Neza petrol“ u Preševu, kidnapovan je još 2. februara 2000. godine, u vreme srpsko-albanskog sukoba na jugu Srbije. Od tada do danas, o njemu se ništa ne zna.
Portparolka Višeg javnog tužilaštva u Vranju Leposava Jovčić, sedamnaest godina kasnije kaže da u vezi sa ovim slučajem postoji predmet formiran u tom tužilaštvu.
– Fomiran je predmet u Višem javnom tužilaštvu u Vranju, u vezi sa navedenim krivično-pravnim događajem. Izvršilac krivičnog dela otmice iz člana 64 Krivičnog zakonika Republike Srbije (ranijeg zakona, p.a) nije poznat. Organi otkrivanja do današnjeg dana nisu uspeli da ustanove ko je to delo izvršio, ni okolnosti pod kojima se sve odigralo – navodi Jovčićeva.
Predsednik opštine Preševo tada je bio Riza Halimi, predsednik Partije za demokratsko delovanje (PDD), najjače partije Albanaca na jugu Srbije. On za portal Vranjske kaže da je to jedan od najtežih, ako ne i najteži slučaj iz tog perioda.
– Kao narodni poslanik pokretao sam to pitanje nekoliko puta u Skupštini Srbije, ali svi pokušaji da se krene sa mrtve tačke u istrazi su propali. Slučaj je procesuiran protiv NN lica, ali se sve to kasnije negde zaturilo. Ovo je klasičan slučaj u kome srpsko pravosuđe nije bilo na potrebnoj visini u njegovom rešavanju – kaže Halimi.
Šaip Kamberi, u vreme otmice predsednik Odbora za ljudska prava u Bujanovcu, a danas predsednik bujanovačke opštine, kaže da do ovog trenutka istraga nije dala nikakav validan odgovor na pitanje ko je i kako kidnapovao Nebi Nuhiua.
– Radi se dakle o jednom slučaju nedostižne pravde, o slučaju koji izaziva opštu nesigurnost kod Albanaca. Ovo je slučaj za koji su država i njeni organi morali da obezbedi odgovor u zakonom predviđenom roku, a nisu – kaže Kamberi.
Ćerka otetog Flora Nuhiu (1977), dala je svojevremeno iskaz predstavnicima Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, u kome je opisala događaje iz vremena otmice.
– Oko 14 časova na našoj pumpi su se parkirala dva automobila – beli mercedes vranjske registracije i audi oker boje. Iz njega su izašla četiri mladića. Svi su pričali srpski, bili su stari između dvadeset i trideset godina, korpulentnije građe. Jedan od njih, koji je bio podšišan sasvim kratko, rekao je da su oni iz Crne Gore i pitao gde je Nebi. Pošto naš otac nije bio tu, rekao je da će doći kasnije, pošto im trebaju gume za auto – kazala je Flora.
U to vreme na pumpi je radio jedan rođak porodice Nuhiu, a prisutan je bio i Florin mlađi brat. Ukupna situacija nije ničim nagoveštavala ono što će se ubrzo dogoditi. Posle tog kraćeg razgovora, četvorica mladića su automobilima otišli u Preševo, odakle su se istoga dana vratili oko 17 časova.
– Moj otac je tada bio tu i oni su tražili od njega gume za kola. Kada im je on pokazao, upitali su ga da li ima samo te koje su izložene, a kada je on rekao da ih ima još u podrumu, oni su zatržili da ih pogledaju. Posle nekoliko minuta, vratili su se sa mojim ocem i krenuli ka kolima. Otac je ćutao, a kada je seo u kola, jednu nogu je ostavio napolju, ne dozvolivši da se zatvore vrata – priseća se Flora.
Flora i rođak, prema vlastitim ispovestima, uočili su da je situacija napeta i neobičajena. Kako se tako nešto nikada ranije nije dogodilo, čim su kola sa otmičarima napustila njihov posed slučaj su prijavili policiji. Istoga dana je informacija o otmici stigla u Koordinaciono telo za opštine Bujanovac, Preševo i Medveđu, na čijem je čelu tada bio Nebojša Čović, potpredsednik u ondašnjoj Vladi Zorana Đinđića.
Pola časa posle, otmičari su se javili telefonom. Muški glas je tražio da im se u najkraćem roku dostavi 110.000 nemačkih maraka, preteći da će u protivnom ubiti Nuhiua.
Porodica je u šoku uspela da sakupi 75.000 nemačkih maraka, a radnik pumpe koji je poneo novac otmičarima, ovako opisao događaj.
– Prema Florinim uputstvima, sa novcem i mobilnim telefonom krenuo sam prema Vranju. Vozio sam sporo, a čim sam pošao primetio sam da me kolima prate policijski inspektori iz Preševa – kazao je on.
Ispričao je da ga je, verovatno zbog spore vožnje, ispred Bujanovca zaustavila policija, ali da je nastavio put posle intervencije jednog od inspektora iz pratnje.
– Na ulazu u Vladičin Han, Flora mi je dala nalog da stanem, jer su otmičari tako od nje zahtevali. Tada sam video jednog od otmičara, koji je izašao na put. Zaustavio sam se. Onda mi je on je uzeo novac i mobilni telefon i naredio mi da se vratim u Preševo – ispričao je tada radnik „Neze petrola“.
Neočekivano, dva časa posle otmice, Nebi Nuhiu se javio porodici. Rekao je da je dobro i da je u motelu Predejane, kao i da će autostopom doći kući. Nikada se od tada nije pojavio, ni javio porodici.
Slučajem otmice uglednog preševskog biznismena i vlasnika benzinske pumpe, posebno su se bavili albanski mediji. Albanski politički zvaničnici osudili su njegov „nestanak“, a sam slučaj uneo je dodatnu psihozu i nespokojstvo u srpsko-albanske odnose.
Dva dana posle otmice, porodicu Nuhiu posetili su inspektori Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) Vranje. Predstavili su se kao Voja i Vujica. Oni su porodicu uveravali da će slučaj biti rešen za nekoliko dana, a da se povodom otmice ne kontaktira ni sa kim drugim. Tražili su da se svi strpe, jer je za rešenje ovog slučaja potrebno vreme.
Od tada su se porodica Nuhiu i politički zvaničnici iz Preševa više puta obraćali vranjskom SUP-u i šefu Koordinacionog tela u Bujanovcu, ali je sve proteklo bez rezultata.
Iz tog perioda ostalo je zabeleženo da su se otmičari ponovo javili nakon sedam dana i da su tražili 100.000 maraka. Kada je porodica tražila da čuje Nebija, jedan od otmičara je rekao da „to nije moguće, jer se on nalazi u Crnoj Gori“.
Godinu dana nakon otmice, Odbor za ljudska prava u Bujanovcu obratio se MUP Srbije, a ovaj je porodici Nuhiu uputio dopis.
– Na osnovu prikupljenih podataka i obaveštenja, utvrđeno da su pripadnici policije protiv NN izvršioca krivičnog dela otmice iz člana 64, KZ RS podneli krivičnu prijavu koja je dostavljena Okružnom javnom tužilaštvu u Vranju – navedeno je u tom dokumentu.
U izveštaju poslatom uz ovaj dopis piše da „pripadnici SUP-a u Vranju i dalje preduzimaju intenzivne operativno-taktičke mere i radnje u cilju pronalaska Nebija Nuhiua i izvršilaca ovog krivičnog dela“.
Na drugu godišnjicu kidnapovanja Nebi Nuhiua, Nebojša Čović, predsednik Koordinacionog tela za jug Srbije, izjavio je da je jedan od ključnih učesnika ove otmice nedostupan jugoslovenskim vlastima i da se nalazi u Nemačkoj. On je, posle protestnog okupljanja nekoliko hiljada građana Preševa, tada ponovo obećao rasvetljavanje ove otmice.
I Ministarstvo unutrašnjih poslova je, u odgovoru na predstavku, obavestilo kćerku otetog da je „na osnovu prikupljenih podataka i obaveštenja utvrđeno da su pripadnici policije protiv NN izvršioca krivičnog dela otmice iz člana 64 KZ RS podneli krivičnu prijavu koja je dostavljena Okružnom javnom tužilaštvu u Vranju“.
ZAPIS JEDNE OTPORAŠICE
Na Forumu B92, dve godine posle otmice, jedna otporašica je 29. decembra 2002. godine ostavila ovakav zapis:
„Imala sam prilike da upoznam porodicu pokojnog Nebija – suprugu, sina i rođenog brata. Upoznala sam ih prošle godine, dok su danima po desetak sati čekali u holu Skupštine opštine Bujanovac, ne bi li ih neko primio. Jednog dana sam im prišla i pitala mogu li da im pomognem i kako. Jedini ko je razumeo srpski bio je njegov brat, koji je objasnio da danima čekaju da ih primi Čovič ili neko iz njegovog kabineta. Nakon nekoliko izmenjenih rečenica, njegova žena izvadila je iz torbe novac i gurnula mi u šaku. E, to me je dotuklo. Navikla je da daje da bi dobila ono što joj po zakonu pripada. Ta žena mi je pokazala gde je Srbija tada – na istom mestu gde ju je Sloba ostavio kada je odleteo u Hag. Kasnije sam ih srela još nekoliko puta. Jednom prilikom su mi rekli da im je Čović obećao da će Novica Zdravković, tadašnji načelnik vranjskog MUP-a, uraditi sve što je u njegovoj moći da se krivci pronađu“.
U publikaciji FHP-a „Albanci u Srbiji“ iz godine, piše da je jedan od inspektora SUP-a Vranje sa inicijalima V.S, koji je dolazio kod porodice Nuhiu, uhapšen u aprilu 2001.
godine i da mu je određen pritvor od 30 dana „zbog osnovane sumnje da je zlouporebio položaj tako što je, u više navrata, protivpravno prisvojio novac u dosad utvrđenom iznosu
većem od 1.700.000 dinara, a na štetu Nuhiua.
Prema saznanjima Odbora za ljudska prava, Stanković je pušten iz pritvora, a
postupak nije pokrenut.
– Zbog krivičnog dela prevare, 11. maja 2001. godine uhapšeni su pomoćnik komandira SUP-a Jagodina Ranko Denić i Branislav Nikolić iz Kruševca, dok je treći saučesnik Slaviša
Zdravković, takođe radnik MUP-a, u bekstvu. Oni su porodicu Nuhiu doveli u zabludu, lažno obećavši da će otetog Nebija pronaći i vratiti porodici uz nadoknadu od 160.000 nemačkih maraka objavio je FHP u svojoj publikaciji.
Uhapšeni nisu povezani sa otmicom Nebija Nuhiua.
Za otmicu ovog albanskog bniznismena do danas niko imenom i prezimenom nije okrivljen. Posmrtni ostaci Nuhijua nikada nisu pronađeni. Prema nekim, nezvaničnim glasinama, u otmicu su bili umešani neki policajci sa juga Srbije.
R. Irić
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.