U poslednjih nekoliko meseci, usled pandemije, zatvorenosti u svetu a posebno u Srbiji, okrenuti sebi i zagledani u zid besmisla, prebiremo po sećanju.
Otvaraju pojedinci stare rane i traume.
Tako se i Srbija, srpska tabloidna štampa, čaršija, suočila sa „prisećanjem na duboko zakopane traume o zloupotrebi moći, autoriteta u cilju protiv prirodnog bluda, obljube, silovanja“.
Kreću tužbe, optužbe, klevetanja, rasprave, upiranja prstom, prozivke, hapšenja, linč, trijumf, pad u ponor i sl.
Da li možete na trenutak da zamislite 2031. ili neku godinu kasnije, sami odaberite?
U Srbiji na vlasti Rasim Ljajić, koronu možda preživimo, Rasima van vlasti, teško, nezamislivo!
„Mi smo silovani!“ – uzviknu kao jedan u glas, vranjski socijalisti.
„Ko vas bre silovao, ko je bre baš vas odabrao, kad, kako…?“ – upita znatiželjna čaršija.
„Bilo je strašno, ne možemo da se setimo, traumu da ne probudimo.
Počelo je mnogo davno, pre tridesetak godina, trajalo dve decenije, počelo još dok su nosili bradu i jeli gibanicu, plašili nas sa neku bodljikavu žicu, nastavilo se kad se obrijali, kad prihvatili neke čudne zapadne metode, neki sado-mazo, jebemo li ga šta je, mnogo dugo trajalo i ponavljalo se zlostavljanje, silovanje, dugo bre trajalo.
Stavili nam ruke na usta, more gaće nam smaknuše pa nam prevrzaše preko usta, pa kad nas spustiše na kolena.
Najgore što smo sve gledali, širom otvorenih očiju, pa kad njihove smknuše gaće….!!!!!!“
„Ama ko je taj moćnik? Neki medijski magnat, vlasnik televizije, radija sa kompanjonima, čim su vam oči ostavili otvorene da gledate? – zapita čaršija.
„Ma jok, taj nas je godinama fizički i mentalno zlostavljao, proganjao po mračni sokaci i ćoškovi. Ali, sreća pa u XXI vek otkri pero i papirus, pa se posveti pisanju nekih čudnih pisama.“
„Ama bre, vranjski Naprednjaci!“ – zacvileše Socijalisti.
„Oni bre, oni, dograbiše. Prigrliše nas onako muževno posle svadju da nas uteše, da se mirimo, da nas zaštite od nas samih.
Pa tešiše, grliše, u gnezdo odvojiše, isto onako kako nas je i Tate i cela njegova kompanija zlostavljala one silne godine, ali to beše nekako ubavo, toplo, od srca, onako komunistički, romantično, malka tate sa kompaniju nas, malka mi tate, pa toj mož da se podvede pod dobrovoljno!
Ovo bre donjovranjska-šopska varijanta, ko da delju moravske vrbe.
Nit smeš da kukaš, nit da se moliš u klečećem stavu, odma te optuže da si protiv nacionalnih i verskih interesa i da si se odrekao Nemanjinih korena i brata Putina i Mile Grizlija Dodika.
Nit pa tatka u Beograd da zoveš ili po koferče da mu pratiš dokumentaciju, i njega ga stisli sa smaknute, pa ne zna sa koje strane ga zapovrteli, jadan dal da se pazi od ovi prestonički moćnici, dal od grizlija iz Jagodinmalu, tate od muke propevao.
I morali smo da ćutimo i trpimo, dizamo ručice, ne zbog nas, nego zbog deca, dupence će zaraste, al, obraz bre bridi, pa ete zbog obraz i zbog buduće udaje sad se samo prisećamo.“
Daleka je 203… i neka godina. Ni korona neće obraz da izbridi.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.