Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije…
Svi se u zemlji Srbiji kunu u ove rime, svi se busaju u junačke grudi kada naratori zagrme Šantića, kad se setimo prošlosti, kane suza, kada pogledamo sadašnjost, stegne u grudima, a kada se zagledamo u budućnost ispustimo ono malo duše što je ostalo u nama.
I kad ostanu kada, poslušaju Potomke heroja, kada zagrizu naš, domaći, patriotski, tradicionalni, mučenički, krvlju, znojem i suzama natopljen, hilandarski hleb, kada ih ogreje sunce našeg neba, herojsko, oslobodilačko, sunce solunaca, sunce heroja Kajmakčalana, heroja Košara, pojavi se poštovalac Šantićevih stihova, Sima Arsić!
Sima Arsić, dugogodišnji društveno – politički radnik, pedagog (to bi trebalo da označava nekoga ko vaspitava, obrazuje, edukuje, oblikuje mladost, stvaralaštvo, budućnost), dugogodišnji kreator prosvetne, kulturne a u velikoj meri i same politike Vranja u svom najsurovijem obliku i značenju.
Nosilac mnogobrojnih društveno-političkih-prosvetnih i drugih, znanih i neznanih, zavničnih i nezvaničnih nagrada, odlikovanja i plaketa i ordenja.
Danas penzioner, koji se ne predaje i nešto u Udruženju potomaka oslobodilačkih ratova i što je još bitnije, član organizacionog odbora „Svetosavske nedelje“ u Vranju.
Ko ga kandidovao, predložio, po objašnjenju nadležnih, on je jedan od onih ko je ustanovio manifestaciju, dakle lični predlog Svetog Save, na predlog Svetog Simeona, kao predstavnik „Potomaka“, da zastupa njihovu ideologiju i tradiciju.
Znali su predlagači da na Simu Arsića mogu da računaju, da niko ne može da vrši pritisak, ni pojedinci, ni stranke, najmanje porodica.
Dobro situiran, penzijom i nekretninama, ovaj nastavnik OTO-a ceo život je na državnim i gradskim jaslama.
Obezbedio od države sebe, porodicu, unučiće, paraunučiće… Odškolovao ih kao istaknuti član društva i partija i sada se baškare po belom svetu i jedu „grke zalogaje hleba“.
Takav je idelani zastupnik i predstavnik Svetog Save i njegove politike okrenute prema deci i mladima.
I, takav, nezavisan od svih, drug član Sima Arsić, na poslednjoj sednici odbora manifestacije diže svoj glas i pobuni se: „Nema mesta mladom glumcu Mihajlu Stojkoviću na mojoj manifestaciji, izvinite, na „Svetosavskoj nedelji“.“
„Zašto, mlad, perspektivan, hvaljen u struci i od profesora, izuzetno talentovan, sa govornice Skupštine grada Vranja i direktor Pozorišta se pohvalio da i tamo nastupa glumac Mihajlo, doduše glumi u novoj „stelt“ tehnologiji, niko ga ne vidi!“ – zavapiše ostali.
Ali, Sima Arsić, dosledan, „ne, ne, on je sin Saše Babačka Stojkovića, onog novinara što piše za Novine „Vranjske“ i kleveće i što je najuren iz Pozorišta“, samo zato što piše i što je glumio, što je glumac.
I, šta bi? Svi se setiše:
„Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba neće vas grijat ko što ovo grije…
Verovatno su zato unuci Sime Arsića pod suncem u Londonu i Minhenu!
Verovatno, jer deka zna, da se ovde broje krvna zrnca, da ovde moraš da vodiš računa još dok si spermatozoid ko te ispalio, gde si oplodio, uleteo.
Da paziš da ako ti je otac glumac, pa još nagrađivan i hvaljen, nikako ne smeš da glumiš, zato što je otac potrošio kredit kod „Potomaka“, a još ako nije na zvaničnoj liniji razmišljanja, a pritom i razmišlja.
Pa, kakav sin glumac, mož da bidne od takvog tatka glumca?
Da izađe na scenu i zaluđuje omladinu, da je tera da razmišlja i promišlja, da je zavede, ne daj Bože, da nešto rekne, ko tatko mu, verovatno i on čita što tatko žvrlja?
Bolje saseći u korenu, pa neka ide da tuđe sunce ogreje, misli se prepodobni Sima.
Niko neće ni primetiti, palanka je to, će si ćutiv, pa malka sećaju Potomaka i herojskih bitki, slušaju gusle i propale generale, pa „Potomci“ su još od Kosovskog boja, Kajmakčalana, Soluna sve do današnjih dana birali đake generacija, predsednike srezova i opština, glumce i direktore, pa da za jednu Svetosavsku manifestaciju Sima Arsić ne nađe adekvatne glumce.
O, tu je i direktor Pozorišta, iz ugledne, patriotske poreodice, prilagodljiv svim režimima, zaboravlja se i nagrađivan, i to dva puta, jednom za „najboljeg slagača proizvodima u rafovima maloprodajnog lanca RODA“, drugi put za „najboljeg aranžera rafova u maloprodajnom objektu lanca RODA“.
Ako ništa, on može da glumi, i tako potiče iz glumačke porodice, ceo život glume patriote i državne menadžere.
Tu je Zorka „Igraorka“ Jović, da li lepo plete noge, penzionerka KUD-a, većnica za kulturu, podobna svim režimima, jedni je zapošljavali, drugima služi, ona će da igra.
Nezaobilazni dramaturg i orator, Miroljub Mice Stanković, mlad, perspektivan julovac, pa veliki demokrata i patriota, sada pripravnik u naprednjačkom galimatijasu, govorljiv, čak zna da priča i piše na glagoljici i vinčanskom pismu, on neka režira.
I na kraju najveći poštovalac tradicije, Svetosavlja i „Potomaka“, Slobodan Gonzi Milenković, glumac u svim režimima, mlad, talentovan, sa izgledom poštenjačine i naivka, može od religijskih do dečijih predstava da pokrije repertoar, a da ne trepne!
I šta sad, Mihajlo Stojković Babačko, da nam rovari i kvari Svetosavlje, ne ide, ne ide još od Turaka i njihovih potomaka u Vranju!
BVS
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.