Aleksandar Stojković smenjen je sa mesta pomoćnika gradonačelnika vranjskog. Ova rečenica bila bi tek obična vest da nema svoju predistoriju, jer ko bi se uopšte uznemirio zbog smene jednog funkcionera u zemlji- ili našem mikrokosmosu svejedno- u kojoj je to pojava rutinska i predvidiva kao, da prostite, radnja porno filma. Aleksandar je Stojković na jedno od, valjda, pet pomoćničkih mesta stigao prošle godine na krilima koalicionog sporazuma njegove Jedinstve Srbije i naprednjaka. Ljudi sa kojima je radio do juče, i to uglavnom oni iz SNS, za njega imaju samo reči hvale: mlad, obrazovan, stručan, želi da radi i da zaista pomogne shodno naslovu funkcije. U ovom broju Vranjskih pisali smo o ruskoj kompaniji Mnogo mebeli koja otvara fabriku namešta u jednoj od praznih Jumkovih hala, i niko ne spori da je Ruse doveo upravo Stojković zahvaljujući svojim ličnim vezama. Da ne bude zabune, on je godinama radio u bujanovačkom Simpenu, gde je upoznao ruske vlasnike a buduća vranjska fabrika plod je te saradnje i stečenog prijateljstva i poverenja.
Nije nam cilj da ovde glorifikujemo bivšeg pomoćnika Slobodana Milenkovića, već da ukažemo na paradigmatičnost njegove smene i činjenicu da su ovde partijska volja i razni sporazumi iznad zdravog razuma, ali i na atmosferu odsustva svakog ličnog stava, odnosno javnog ispoljavanja istog..
Stojković je nedavno isključen iz odbora Jedinstvene Srbije, a kako jedno pomoćničko mesto pripada toj stranci njen je lokalni lider Dejan Manić zatražio od partnera hitnu smenu ovog „otpadnika“. Rečeno-učinjeno. Naprednjaci koji su sarađivali sa njim žestoko su se usprotivili, ali ne na partijskim forumima ili na nekom oficijelnom mestu, već neformalno, u kafani i u privatnim razgovorima. Kao, Aca je odličan lik, super smo sarađivali, ali – jebi ga. Izvori bliski gradonačelniku kažu da ovaj čupa kosu od nervoze i besa, ali je ipak legao na rudu i „potpisao ukaz“ o smeni svog pomoćnika pravdajući to raznim pritiscima „odozgo“.
Da ne budemo ovde zluradi i bez želje za komparacijama, ali možete li da zamislite Mireta Stojčića, pa i Zorana Antića, kako smenjuju svoje najbiliže saradnike na mig koalicionog partnera koji u konkretnom slučaju ima četiri odbornika (što sada nije važno jer se radi o principijelnoj stvari), ali se njihov šef najviše radovao Vučićevoj izbornoj pobedi.
Milenković svojim ekskomunikatorskim parafom nije tek poslao na tržište rada jednog od svojih najbližih saradnika sa kojim je odlično sarađivao. Milenković, ali i kompletna gradska vlast ovim potezom su, zapravo, učinili paradoksalnim svoje bivstvovanje na mestima koja su dobili na prošlogodišnjim izborima. Ispostavilo se da je volja partije važnija od nečijih kvaliteta (koje upravo potenciraju oni koji smenju Stojkovića), iako su nam se u sve najmilije kleli da to neće biti slučaj kad oni dođu na vlast.
Jasno je da je ovde partijska disciplina urezana u kamenu, ali bi Slobodan Milenković, u svakoj narednoj sličnoj situaciji, kojih će svakako da bude, morao dobro da razmisli pre nego što se lati olovke. Najpre zbog njega samog, zbog ugleda kod građana i svojih stranačkih i inih prijatelja. Zbog čitave zajednice. Pa makar umesto Stojkovića došao neko mnogo stručniji, bolji, lepši i pametniji, sasvim je efemerno. On je, Milenković, ipak gradonačelnik.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.