U istoriji ovih novina, postoji nekoliko konstanti u odnosima sa lokalnim vlastima. Na samom vrhu je pravilo da svaka vladajuća garnitura, ili bar moćni pojedinci, u jednom trenutku, pomisli da je rešenje za sve njihove probleme gašenje Vranjskih.
To što takvi pokušaji do sada, za ove 22 godine, nikada nisu dali željene rezultate, nije sprečavalo gotovo nijednu vlast, pre i posle 2.000. godine, da u jednom trenutku počnu da vežbaju mišiće na Vranjskim.
Proces se odvija fazno.
Po pravilu, dok ne zasednu u fotelje, odnosi su više nego korektni. Mi smo se uvek trudili da novine, sada i portal, imaju uravnotežen pristup. Vodili smo, naravno, računa da mediji treba da budu, pre svega, kontrolor vlasti. Zato je i kritička oštrica Vranjskih uvek više bila okrenuta ka lokalnoj samoupravi, Sa druge strane, trudili smo se da opozicioni stavovi budu zastupljeni u meri u kojoj je neophodno da se građanima, našim čitaocima, omogući da na osnovu raspoloživih informacija formiraju svoj mišljenje i donose odluke koje su, pre svega, u njihovom interesu.
Verovatno i zbog toga, svima koji su pretendovali da jednog dana postanu vlast, Vranjske su bile „omiljen“ medij. Do trenutka kada zasednu u fotelje i osete blagodeti moći koje nosi sa sobom vlast.
U sledećoj fazi, nastupa tzv. konstruktivni dijalog. Obeležavju je, uglavnom, iste fraze poput onih da će ova vlast biti drugačija u odnosu na prethodnu, otvorena za javnost i tolerantna prema kritici.
Period kohabitacije između Vranjskih i novopridošle garniture, po pravilu, kratko traje. Sve dok ne počnu da se pojavljuju tekstovi koji nisu po ukusu vlastodržaca. Sindrom moći polako potiskuje zdrav razum i ubrzo počinje, isprva tiho, a potom sve glasnije da se o Vranjskim govori kao „političkom neprijatelju“.
Ta floskula takođe je jedna od konstanti u našim odnosima sa vlašću. Ne zato što je tačna već najzgodnija za izbegavanje odgovora na konkretna pitanja o privilegijama, greškama, mahinacijama i raznim marifetlucima pojedinaca koji su, u međuvremenu, već osetili da politika može da bude vrlo lukrativno zanimanje.
Kod ove družine, kratke pameti a dubokih džepova, u tom trenutku proradi mehanizam samodbrane koji ih nagoni da razmišljaju kako bi im život i politička karijera bili mnogo ugodniji bez Vranjskih.
Istomišljenike, među onima koje Vranjske uhvate sa prstima u medu, hvala bogu, nađu vrlo brzo i tu počinje sledeća etapa. Umesto argumenata, Vranjskim se šljusne etiketa „političkog neprijatelja“. Kad god to čujem, znam šta sledi..
Pošto nisu baš kreativni, zadnja faza – metastaza, svodi uglavnom na isto. Otkazuju se reklame, vrši se pritisak na pojedine firme i pojedince koji imaju bilo kakav poslovni odnos sa Vranjskim, šalju upozorenja preko posrednika, huškaju kriminalce, pišu anonimne prijave…
Poznato i već viđeno, uključujuči i kraj ovog hepeninga: oni odlaze sa vlasti, u anonimnost, sledeću stranku ili zatvor, a Vranjske ostaju, tu gde jesu, već više od dve decenije.
Tako će biti i ovoga puta.
Ne verujete?
Ništa zato. Nisu ni oni pre vas.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.