Ne znam da li i vi primećujete ali smo svi postali političari ili politički analitičari. Razgovori u čaršiji se uglavnom vode oko toga hoće li oni što su bili protiv ovih, sada ponovo biti ovi. A vređali su se onoliko prošle godine u ovo vreme. Jedni tvrde da će biti kao pre godinu, dve, drugi kažu da ovi neće dozvoliti da oni ponovo „dođu“.
A, odakle da dođu? Gde su oni bili, ne mož da se satavi ni godinu dana. Gde da dođu? Šta da menjaju. Priznaju li to ovi da ne znaju da vode grad, pa su se preko noći zavoleli?
Vrag bi znao.
I nije prvi put da se o tome govori.
I tako kao na pijaci kada se cenkamo za cene. A, kad smo kod pijace, ni ovi ni oni godinama, decenijama nisu mogli i neće da reše taj problem. I neka mi neko kaže da nije važno ko je na vlasti. Ma ne da nije važno, presudno je. Lepo je subotom pre podne da se ode na pijacu. Danas svi vuku ona kineska kolica i sve je lepo.
Ali, šta ima u tim torbama na točkovima?
Po dva, tri krompira, isto toliko šargerepe, pola kilograma pasulja, praziluk…
Za toliko se ima.
Kad se samo setim kada se kupovalo na veliko. Pa kupiš sve skoro za mesec dana, more i za zimu. Praziluk su naše majke i bake „urovljavale“, krompira je bilo koliko želiš u podrumu, šargarepe takođe.
A sada, torbe prazne a usta puna reči o političkoj situaciji, o ovima i onima i nekima koji će možda otići, doći, preći iz ove u one i obratno.
I kad se dođe kući sa pijace i treba da se isprazne te torbe na vuču, ne valjaju ni ovi ni oni ni neki.
Među nama su i ovi i oni.
A suština je baš tu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.