Što se zapelo s tim bašibozukom, nemam reči…
Bašibozuk, pa bašibozuk.
Suficit, suficit, ološ, pa bašibozuk.
I tako u krug.
Baš je onomad na konferenciji za medije bila ona priča o Dikiću i hapšenjima u Crnoj Gori, počelo rešetanje bašibozukom.
Prebacio neki čika na rafalno, novinari padaju pod stolice, a bašibozuci lete li lete i rikošetiraju nad glavama.
Nekad dosmanlije, sada bažibozuk kao arhineprijatelj.
Kako, kako?
Ba-ši-bo-zuk?!
Reč malo poznata u narodu, strah od nepoznatog taj iskonski, bebeći strah, utkan u prva odvajanja pripadnika naroda od majke, treba valjda da taj narod i fantazmično opsedne.
Da ne misli na penzije, plate, porez, akcize, skok nafte na srpskom tržištu, skačuće cene u prodavnicama.
Pa, kad tu dođu iskolačene oči dok se izgovara ba-ši-bo-zuk, onda narod ima smatrati da mu se sprema armagedon i to namah postaje tema svih tema.
Da odmah razjasnimo.
Vikipedija kaže da je bašibozuk turska reč, koja u bukvalnom prevodu znači „oštećene glave“, „bez glave“, a u prenesenom „bez vođe“ ili vođstva.
Znači, apropo one priče u CG, treba da narod zna da je ta šačica, šatro, bila bez vođstva, bez vođe.
Ali, čekaj, čekaj…
Da ne bude baš bezazleno, ima tu neka grupa koja baš i nije bašibozuk, a valjda ima rušilačko-huškačke konekcije sa bašibozukom.
Uuuuu, e ta je opasna.
Samo se ne zna koja je.
Neki stranci, špijuni, e oni imaju „glavu“ i obezglavljuju naše bašibozuke i žbire da im daju top sikret info.
Vratimo se na „viki“ (ne „liks“).
Taj još kaže da je taj bašibozuk zapravo nekoć bio pripadnik neregularnih pešadijskih i konjičkih vojnih snaga otomanske armije.
Ahaaaa, dakle dosmanlije, oni što su rušili i palili skupštinu.
Prosvetljava nas dalje „viki“, a ja sam bukvalista, i tamo lepo piše da je te bašibozuke država naoružavala i održavala, da nisu primali platu, već su živeli od pljačke, i nisu nosili uniforme niti neke oznake.
Pa, to neodoljivo podseća na našu svakodnevicu.
Usled nepredvidivosti i nediscipline, povremeno su redovne turske snage morale nasilno da ih razoružavaju.
To mi daj!
Znači, bašibozuci u stvari rade za državu.
Vaši!
Kad državi trebaju, trebaju, i daju im oružje.
Kad im ne trebaju, onda po samaru, pa uzmu.
Pa, kaži odmah čoveče.
Bašibozuk je, dakle, čovek.
Potrošna roba.
I strah nestaje.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.