Pre mesec dana sastao se Socijalno-ekonomski savet i na svojoj sednici odredio povećanje minimalne cene rada na 130 dinara po satu, što je u ukupnom iznosu oko 1.500 din mesečno.
Trebalo je dosta vremena da se sastane i donese ovu odluku, jer su se odavno nakupili razlozi: porast cena na malo, težak ekonomski položaj radnika, ili pak inflacija koja nikad ne miruje.
Ona je kao temperatura u telu bolesnika, raste a ne znate uzrok (što je jedna od 100 i više definicija inflacije).
Ekonomski savet, telo pri vladi, pak, jedva da je uspelo da sastavi poslodavce i sindikate.
Prvi su bili zauzete svojim profitom, a drugi kao da ne postoje.
Pomislim ponekad da sindikata i nema, da postoje samo „sindikalna rukovodstva“.
Guvernerka nas ubeđuje da nam i nije tako teško, da nas vara „subjektivni osećaj“, ono kao vremenska prognoza, i da nam se samo čini da nam je loše.
Što bi doktori rekli, dijagnoza – pao vam je imunitet.
Kako su lokalne samouprave po novom zakonu ili predlogu zakona o finansiranju dobro zakinute i naterane da se izbore za razlike i rupe u svojim budžetima, koje doduše i same stvaraju i prave, brže bolje su sva lokalna javna preduzeća, ili većina direktora najavili poskupljenja svojih usluga kako bi ovu povišicu što pre obrnuli, tj. novac stavili u promet.
Struja ili električna energija, već znamo, mora da se usaglasi sa cenom Evropske unije tj. cenom koju predlaže MMF, pa se priprema izvesno povećanje.
Cene komunalnih usluga nisu odavno povećane, pa ne bi bilo zgoreg i njih malo mrdnuti nagore, da li po metru kvadratnom ili po kanti đubreta koje iznose komunalnne službe, pitanje je večno.
– Kao da mi oni čiste dvorište i usisavaju prašinu, a ne da iznose jednu kantu đubreta – rezonuje moja komšinica.
Grejanje, nafta i mazut, na svetskom tržištu cene su im nestabilne, pa da se mi obezbedimo.
Iako dobijate račune preko cele godine, pred zimu je neophodno usaglašavanje cene sa cenama drugih ogreva, a drva ne da su poskupela nego kao trešnje – najskuplje su one ubrane „u tuđe“.
A, evo još jednog usaglašavanja cena po sistemu blokovske naplate.
Radi se o vodi.
Hoće li meriti pritisak vode u svakoj kući, stanu ili koliko brzo se okreće perce na vodomeru.
Bez obzira što u pojedinim glavnim ulicama nisu zamenjene cevi i što, iako kvalitetna, voda sa Prvoneka ipak miriše na azbest.
Zamena je u toku, razumemo, ali kod nas je voda po kubiku najjeftinija, pa nije na odmet malo je usaglasiti sa cenama drugih gradova.
Ako se sva ova poskupljenja sprovedu u delo, pravna lica tj. domaći poslodavci smanjiće broj zaposlenih radnika, a inostrane ne smete ni da obavestite jer se „brecnu“ i prete odlaskom.
I, eto jednačine, sav teret opet pada na radnika, penzionera i nedužni narod da ono malo crkavice za koliko je povećana minimalna cena rada i za koliko će biti povećane plate i penzije, plati i da na režiju.
Zato bi lokalne samouprave trebalo da se zapitaju da li su ova poskupljenja na mestu u ovom trenutku i da na druge načine popune nedostatke u svojim budžetima, ili da posluju ekonomičnije tj. da štede, jer je ušteda prva mera rebalansa budžeta.
A, ako slučajno i dođe do poskupljenja, predlažem meru odbrane, da svako u svom dvorištu iskopa najmanje dva bunara ili pak aktivira postojeće (jer u Vranju nema dvorišta bez bunara) i nekako se odbrani od ovih udaraca sa bokova, tj. blokova.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.