Na jednom od lokalnih portala u Vranju nailazim na vest da je studentu stomatologije u Beogradu Radosavu Andrejiću, vaterpolisti, poreklom iz Vranja, neophodna pomoć u borbi protiv teškog oblika leukemije.
U tekstu se navodi da se košarkaška reprezentacija Srbije (priprema se u Beogradu za kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre koji će od 4. do 10. jula biti odigran u našoj prestonici) pridružila akciji za pomoć 21-godišnjem Vranjancu.
Mladom kolegi kome je očajnički potrebno razumevanje svih ljudi dobre volje kako bi nastavio sa lečenjem matičnim ćelijama započetim u Nemačkoj.
U pauzi između treninga naši najbolji košarkaši, zajedno sa stručnim štabom, okupili su se na parketu Kombank Arene šaljući svima jasnu poruku: „Pomozimo Radetu! Pošaljite 173 na 3030“.
Deluju odlučno, sa većim jedinstvom nego ikad. Većim i od onog u finalu Svetskog prvenstva protiv Amera od pre dve godine. Onako kako ih je Sale Nacionale naučio. Zašto? Zato što je u pitanju ljudski život. Čast. Dostojanstvo. I ponos što su Srbi.
U dobru i zlu. Verujem da im niko nije rekao da to urade.
Odlučili su se na ovakav korak jer smatraju da je to jedino ispravno. Već su dovoljno cenjeni u profesiji kojom se bave, nije im potreban publicitet stvoren na ovaj način.
Cena poruke je 100 dinara. Odreknimo se pola paklice cigareta. Ili jednog pića u kafiću. Da sačuvamo život mladog čoveka! Da li je potreban bolji razlog?
Pišući ove redove, glavom mi luta misao pokojnog patrijarha Pavla: „Svi smo mi ljudi, ali treba biti čovek“.
Neka svako od nas proba da, makar u ovoj situaciji, postupi kao čovek.
Samo da ne bude kasno.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.