Samopouzdanje predstavlja temelj načina na koji pojedinac doživljava sebe, donosi odluke i reaguje na izazove u svakodnevnom životu. Ipak, često se događa da osećaj sopstvene vrednosti zavisi od mišljenja okoline. Kada potvrda spolja postane jedini oslonac za unutrašnju sigurnost, samopouzdanje postaje krhko i nestabilno.
U savremenom društvu, gde su poređenja neizbežna, a očekivanja visoka, granica između stvarnog i nametnutog osećaja vrednosti lako se briše. Ljudi se sve češće suočavaju sa pitanjem kako da izgrade autentično samopouzdanje koje ne zavisi od aplauza okoline, već od unutrašnjeg osećaja postojanosti i samoprihvatanja. Razumevanje uzroka i mehanizama koji stoje iza ove potrebe za spoljnim odobravanjem može biti prvi korak ka oslobađanju od tog obrasca.
Zašto tražimo potvrdu spolja?
Potreba za potvrdom spolja često se razvija još u detinjstvu. Kada je pohvala bila uslov za pažnju, a kritika signal da nešto nije u redu, dete uči da meri svoju vrednost na osnovu reakcije drugih. Tokom odrastanja, taj obrazac se zadržava – umesto da se oslanja na sopstveni unutrašnji osećaj vrednosti, osoba traži znakove odobravanja kroz tuđe reči, izraze lica ili postupke. U tom procesu, svaki nedostatak reakcije ili neutralna povratna informacija može se pogrešno protumačiti kao odbacivanje.
S vremenom, ovakav način funkcionisanja stvara zavisnost od spoljne validacije. Pojedinac postaje oprezan pri donošenju odluka, plašeći se osude ili gubitka podrške. Čak i kada postoji jasna želja, ona se potiskuje ukoliko ne dobije „zeleno svetlo“ od okruženja. Ovakav obrazac ponašanja smanjuje osećaj lične kontrole i stvara nesigurnost, jer vrednovanje sebe dolazi spolja, a ne iznutra. Razumevanje ovog mehanizma je prvi korak ka promeni – jer samopouzdanje koje zavisi od drugih, nikada nije potpuno ni trajno.
Kako online psihoterapija pomaže u ličnoj transformaciji?
Online psihoterapija postaje sve dostupniji alat za one koji žele da rade na sebi, ali se ne uklapaju u klasične oblike podrške. Promena ne dolazi naglo. Ona se gradi kroz proces razumevanja, prihvatanja i postepenog menjanja obrazaca ponašanja i mišljenja koji ometaju lični rast. Upravo u tom procesu, psihoterapijski rad može biti ključna tačka preokreta. U online formatu, terapijski proces nudi fleksibilnost – bez potrebe za fizičkim odlaskom, osoba može redovno raditi sa stručnjakom na razumevanju svojih unutrašnjih barijera. Pitanja kao što su: „Zašto se stalno potcenjujem?”, „Zašto mi je mišljenje drugih važnije od mog sopstvenog?” postaju ulazna tačka za dublju samorefleksiju. Terapeut postavlja jasna pitanja, sluša bez osude i pomaže osobi da prepozna obrasce koje do tada nije ni primećivala.
Online psihoterapija omogućava kontinuitet. Upoznavajući sebe iz sesije u sesiju, osoba dolazi do važnih uvida. U tom procesu, jača se osećaj kontrole nad sopstvenim emocijama i reakcijama. Umesto da reaguje automatski i nesvesno, osoba uči da prepozna šta je pokreće i da reaguje svesno, sa više sigurnosti.
Terapijski rad ne nudi gotova rešenja. On pruža prostor da osoba postavi ciljeve koji su joj važni i da nauči kako da ih postigne bez stalnog oslanjanja na spoljašnje odobravanje. U tom smislu, online psihoterapija pomaže u izgradnji temelja za dugoročnu i stabilnu promenu – iznutra.
Praktične vežbe za jačanje samopouzdanja
Samopouzdanje se ne gradi kroz jedno veliko dostignuće, već kroz niz malih koraka koji svakodnevno jačaju unutrašnji osećaj stabilnosti. Praktične vežbe mogu pomoći u razvijanju fokusa, sigurnosti i osećaja vrednosti koji ne zavisi od spoljnog uticaja.
Jedna od korisnih vežbi jeste vođenje dnevnika samoprihvatanja. Tokom nekoliko minuta svakog dana, osoba zapisuje šta je uradila dobro, u čemu je bila dosledna, ili kako je prevazišla neku unutrašnju dilemu. Fokus nije na savršenstvu, već na prepoznavanju vlastitog truda i pomaka. Ova navika pomaže u razvoju pozitivnog unutrašnjeg glasa, što direktno utiče na osećaj samopouzdanja.
Druga vežba podrazumeva postavljanje mikrociljeva. Umesto da se nameću visoka očekivanja, osoba određuje jedan konkretan zadatak koji može da uradi tog dana. Na primer: poslati poruku koju odlaže, izraziti svoje mišljenje na poslu ili obaviti važan poziv. Svaki ispunjeni zadatak jača osećaj uspeha i potvrđuje da promena dolazi iz lične akcije, a ne iz tuđe potvrde.
Treća korisna praksa jeste rad na telu – jednostavne fizičke vežbe, disanje, držanje tela i kontakt sa okruženjem. Osećaj stabilnosti u telu često pomaže i u jačanju psihološke stabilnosti. Kada je telo u balansu, i unutrašnji osećaj sigurnosti postaje jači.
Samopouzdanje koje ne zavisi od tuđeg mišljenja ne gradi se preko noći, već kroz dosledan unutrašnji rad. Razumevanje sopstvenih obrazaca ponašanja, primena praktičnih vežbi i podrška kroz online psihoterapiju čine stabilan temelj za ličnu transformaciju. Kada vrednovanje dolazi iznutra, spoljne ocene gube moć, a osećaj lične sigurnosti postaje trajna osnova svakog izbora i odnosa.
FOTO: Freepik
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.