Tvrdnje Info Vranjskih da “Vodovod” ima obaveze od preko 40 miliona evra, za koje smo dokaze našli u godišnjem izveštaju te firme APR-u, pokušao je da demantuje direktor “Vodovoda” Goran Đoša Đorđević, i to ne na obe, nego na samoj jednoj lokalnoj plaćeničkoj televiziji.
Umesto da prihvati intervju sa novinarima Info Vranjskih, te pokuša da objasni trenutnu finansijsku situaciju u javnom preduzeću kojim rukovodi, direktor Đorđević je pohitao u „sigurnu kuću“ televizije koju njegova stranka finansira novcem svih građana Vranja, da tamo ispeva žalopojke o nekakvom „medijskom linču“ na njegovu malenkost i na „njegovo preduzeće“, od strane “jednog bulevarskog portala”.
Laži počinju od ovog mesta, jer “Vodovod” nije Đošino preduzeće, nego preduzeće građana Vranja, a Đoša je samo izabrani kadar da njime rukovodi u određenom periodu.
Info Vranjske postoje manje od tri godine, te ne mogu, sve i da su htele, da progone Đorđevića sedam godina.
– Ne progonimo mi lično nikog, Đorđevića najmanje. Ali, gonimo i gonićemo sve dok imamo snage svaki lopovluk, nepotizam, nesposobnost, prevaru i korupciju – kaže Saša Stojković, urednik Info Vranjskih.
Đorđević može da veruje ili ne, ali su novinari Info Vranjskih više puta proveravali koliko je “Vodovod” u obavezi prema spolja i unutra, i to samo zato što cifra od 40 miliona evra zvuči zaista nenormalno, i predstavlja, što bi Đorđević rekao, “dva godišnja gradska budžeta”.
Kao, ko bi normalan uradio tako nešto. Da, zaista.
Zato je naše čuđenje bilo utoliko veće kada se pokazalo da je cifra tačna, što se može videti iz narednog dokumenta.
Na kraju, Đorđevićevo zaobilaženje istine mora da čudi, jer obaveze neke firme nisu najgore što joj se može dogoditi – ako ima posla, radnike, pameti, to je tekući problem koji će biti pokriven relativno brzo.
Ali, Đorđević zna bolje od svih nas dokle je doveo “Vodovod”, i koliko firma nije sposobna da zaradi za plate, a kamoli za šta drugo, a kamoli za nagomilane obaveze koje se samo multipliciraju.
Zato, iako nije imao adekvatan izazov od strane “novinara” sa kojim je “razgovarao”, direktor Đorđević nije uspeo da objasni ne neke, nego nijedan navod Info Vranjskih.
Najpre, Đorđević se nije ni dotakao činjenice da je na Skupštini i u medijima lagao izlazeći sa cifrom neto dobiti “Vodovoda” od 3,5 miliona dinara, iako se uvidom u bilans uspeha lako može utvrditi da je neto dobit ovog preduzeća u 2019. godini iznosila 1,4 miliona dinara.
Zašto Đoša, na kraju, mora da laže, i šta time postiže?
Ko ne veruje, neka pogleda.
Đorđević je u emisiji režimske televizije baratao cifrom od 667 miliona dinara prihoda “Vodovoda” 2019. godine, iako je očigledno, iz objavljenih dokumenata, da su ukupni prihodi iznosili nešto manje od 558 miliona dinara.
Đorđević, dakle, ponovo laže, ali, zašto?
No, ono što zaista zabrinjava jeste činjenica da je “Vodovod” 2019. godine od svoje osnovne delatnosti ostvario oko 411 miliona dinara prihoda, te za kakvu takvu dobit ima da zahvali donacijama u iznosu od 147 miliona dinara.
I pored činjenice da Vranje ima najskuplju vodu u Srbiji, “Vodovod” pod vođstvom Đorđevića ne može ni samog sebe da izdržava, pa je nekada najveće južnosrpsko preduzeće svedeno na životarenje od donacija, kao da je neka nevladina oprganizacija!
Sve u svemu, direktor Đorđević bi morao da prestane da zaobilazi istinu i da jasno odgovori da li “Vodovod” plaća SVE rate kredita nemačkoj KFW banci, ili se do sada više puta obraćao Gradu, kao garantu, za pomoć.
Nemci nisu dali kredit bez pokriuća, ostaje da se vidi da li je to pokriće smešteno u “pasivna vremenska razgraničenja”, ili će neko, na kraju krajeva, zakucati Milenkoviću na vrata i tražiti pare.
Suviše je ovo velika igra, u pitanju je čitav jedan grad sa 50.000 stanovnika, da bi se sve tek tako prepustilo zaboravu.
Ljudski, moralni i stručni kapaciteti su sa jedne, stranačka moć sa druge strane.
Šta će prevagnuti – istina ili neuverljiva objašnjenja onih koji su očigedno sve ovo svesno uradili?
SSB
Obaveze i donacije
Iako uhvaćen u laži, direktor Đorđević tvrdi da “Vodovod” nema toliko obaveza koliko su Info Vranjske tvrdile, već da je tu reč o donacijama.
Praktično, “Vodovod” je u završnom računu za APR natrpao preko 4.000.000.000 dinara obaveza u “pasivna vremenska razgraničenja”, za koje Đorđević tvrdi da su donacije!
Đorđević bi, da je imao ko da ga pita, morao da objasni zašto donacije vodi na kontu obaveza, osim ako ako to nisu donacije koje su primljene a nisu realizovane.
Ali, čak i da je tako, onda bi ovaj novac morao da se vidi i na računu preduzeća, na kome je umesto četiri milijarde u trenutku izveštavanja bilo samo 2,4 miliona dinara.
Opet, Đorđević je ustvrdio da su ove donacije u vidu objekata, na primer “Prvonek”.
Ko li je to poklonio branu Vranjancima koji su 30 godina izdvajali četiri odsto od plate za nju, i za koju i danas odvajaju “investicioni dinar”?
Ali, čak i da je ovo tačno, ostaje pitanje za Đorđevića – zašto ta donacija ne ulazi u kapital preduzeća nego ide kao “pasivno vremensko razgraničenje”?
Eto, da je Đorđević prihvatio intervju mogao je sve da objasni. Ovako, mutno da mutnije biti ne može.
I nov džip, naravno.
SSB
Ovaj tekst je emitovan uz pomoć i podršku European Endowment for Democracy (EED). Donator ne snosi odgovornost za mišljenja i stavove iznete u ovom tekstu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.