Veoma dobra ilustracija u kom stanju raspada se nalazi društvena zajednica poznata pod imenom Vranje je i ovogodišnja, prva i nadajmo se jedina, on line „Svetosavska nedelja“.
Osmišljavači ove manifestacije, a najviše se sumnja da je to Zorica Feng Šui Jović Igraorka, napravili su toliko grešaka da se one ne mogu smatrati slučajnim, ili pak plodom neznanja i nesposobnosti.
Prvo, od gradske manifestacije, koja je pripadala svim građanima, a najviše učenicima, prosvetnim radnicima i vernicima, „Svetosvska nedelja“ pretvorena je u čisto naprednjačku manifestaciju diletantskog nivoa, pa su njeni autori još i ponosni na svoj uradak.
Naime, Sveti Sava je od školske slave postao jurišnik naprednjačke propagandne mašinerije, a za pare građana ovoga grada.
Da bi sve funkcionisalo na najbolji način, dešavanja u okviru „Svetosavske nedelje“ prenošena su na lokalnim televizijama.
Lepo, samo, pitanje je, po kom konkursu su dodeljene pare kojima je sve ovo plaćeno?
Ili, kakav zakon, kakvi bakrači, mi smo dobri sa njima i ovako, nema da fali?
Gledanost, pre svega RTV Vranje, izuzetno je upitna, pa bi ispalo, u nekom nezavisnom istraživanju, da je više para dato Zuji i i ekipama nego što je bilo gledalaca.
Ali, šta fali, važno je da lepo izgleda.
Ali, nisu se naprednjački izmišljači naše stvarnosti zaustavili samo na nelegalnom finansiranju lokalnih televizija.
Morali su da naprave i Fejsbuk stranu „Svetosavske nedelje“, da sve bude kako i dolikuje.
Sramna činjenica da je jedna višedecenijska manifestacija stavljena u istu ravan sa fejsbuk prezentacijama „Vodovoda“, Unije žena SNS-a i „Samsijade“, ovde nikoga ne interesuje!
Isti im je čovek, očigledno, pravio stranicu, pa im lepo povezao njihove, tako da se svaki klik koji bi neko zainteresovan za „Borinu nedelju“ računa i kao poseta stranici, recimo, Unije žena.
Sramno, i nisko, iznad svega.
I na kraju, šlag na torti.
U okviru manifestacije odigrana je i predstava „Princ se neće vratiti“.
Prema onome što je objavljeno, nije jasno da li je to predstava pozorišta „Bora Stnković“, ili je samo igrana u prostorijama teatra.
Ako je predstava pozorišta, onda, kojim planom je ona predviđena, kako su plaćeni učesnici koji su tada radili za pozorište, po kom konkursu su oni dobili posao i slično.
Potom, sastav ekipe je takav da u predstavi nema glumaca, kako to vlast uporno formuliše.
E da bi se znalo o čemu je reč davno već napravljena je podela na diletante, amatere i profesionalce.
Diletanti su samo oni koji imaju volje, amateri imaju i volju i nešto znanja, ali rade iz ljubavi, dok su glumci profesionalci koji žive od tog posla.
E sad, u predstavi koja je ponuđena na „Svetosavskoj nedelji“ nema glumaca, jer za to treba fakultet, škola zaposlenje, predstave i slično, a najbolja fora je da oca najvećeg srpskog svetitelja, Simeona Mirotočivog, igra niko drugi nego narodni poslanik Milan Ilić, zvani Očinji vid.
I tako dalje, i tako dalje, situacija je jasna – naprednjaci našim parama ispunjavaju i svoje najskrivenije želje, pokazujući koliko im nedostaje znanja, sposobnosti, iskustva, ljubavi, i na kraju, ljudskosti.
Nema ko da ih speči u ovoj raboti, ali, neka ostane ubeleženo za dalje: ovo i ovako nikada nije bilo, i nadajmo se da je ovo zadnji put.
Inače, generacije koje slede posle ovog karakazana misliće da su Bulat i Očinji Vid bili zapravo Sveti Sava i tatko mu.
SSB
Ovaj tekst je emitovan uz pomoć i podršku European Endowment for Democracy (EED). Donator ne snosi odgovornost za mišljenja i stavove iznete u ovom tekstu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.