,
Na ovom prostoru ima dosta različitosti u mentalitetu i običajima, a ako hoćete i u jezičkom pogledu, što pokazuje da su šopi ipak jedan narod sa dugom tradicijom i kulturom, započinje priču o svom svešteničkom pozivu protojerej Zoran Stojanov.
Misija sveštenika je da širi veru i bude uz svoj narod u dobru i u zlu, a u pograničnim prostorima često nije lako pomiriti dve kulture, dva naroda i itoriju i postaviti ispred svega zajednički postulat veru.
– Lični moj stav je da je ovaj narod na ovim prostorima dosta propatio, a najžalosnije jeste što su preko njegovih leđa dva bratska, pravoslavna i slovenska naroda rešavali neke svoje nesuglasice,vrlo često pod uticajem i za račun neke treće strane – kaže ovaj sveštenik.
Stojanov je rođen u Bosilegradu 1967. godine, u porodici gde, kako kaže, po očevoj i majčinoj liniji niko nikada nije imao partijsku knjižicu komunističke partije.
Na pitanje šta ga je navelo da izabere sveštenički poziv i da li je u porodici bilo sveštenika, kaže da je stric njegovog dede Asena čuveni prota Marko Stojanov iz Gornje Ržane.
Stojanov je rukopoložen 2010. godine, kao već ostvaren čovek i u poslu i u porodičnom pogledu .
Voli svoj kraj i ono što mnogi smatraju za komplikovan posao, on radi sa uživanjem u kraju gde je poštovan jer sam poštuje dva naroda koji naseljavaju ovaj kraj.
– Biti sveštenik u pograničnoj sredini jeste da ima specifičnu misiju, a pogotovo što se ovde ne radi o granici između dva bratska naroda, već između dve kulturološke i po mentalitetu različite sredine i to u periodu velikih globalnih društvenih previranja i posebno jakih potresa na Balkanu. Da se razumemo, šopluk je bio, a i danas je, vrlo specifična sredina,vrlo osetlјiva sredina u svakom pogledu pa i u verskom – iskren je Stojanov.
Svestan je specifičnosti svog poziva i činjenice da prostor koji se danas vrlo često zove Kraište, iziskuje vrlo aktivnu pastirsku misiju kako bi sačuvali narod u pravoj veri i omogućili mu kvalitetan duhovni život.
On podseća na crkveno – istorijske podatke da je sve do 1914. godine u crkvenim knjigama u rublici nacionalnost pisalo se „istočno pravoslavni“ bez onog Srbin ili Bugarin.
– Duboko verujem da će šopluk biti spona između dva bratska naroda bugarskog i srpskog, prosto činjenica da Bugarin i Srbin vrše konverzaciju bez prevodioca samo po sebi govori sve – zaključuje Stojanov.
Činjenica je da Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Bugarska pravoslavna crkva (BPC) nemaju nerešenih pitanja.
– Tako i mi u Bosilegradu kao Crkvena Opština Bosilegrad u sastavu Eparhije vranjske i SPC činimo napore da misija naše Svete Crkve bude pristupačnija vernom narodu na ovom prostoru, služimo na sva tri jezika – crkvenoslovenski, bugarski i srpski – kaže Stojanov.
Na kraju protojerej Stojanov zaključuje da misija na ovim prostorima jeste da i u ovako teškim uslovima potrošačkog društva, globalnih lomova i otuđenja čoveka od Boga, sačuva narod u pravoj veri.
– Da sačuvamo ulogu porodice,da zauzmemo stavove po vrlo bitnim pitanjima, na primer o zaštiti životne sredine, surogat majkama, veštačkoj oplodnji, doniranju organa, eutanaziji…– zaključuje Stojanov.
Crkvena opština Bosilegrad ima najveći broj crkvenih objekata u Eparhiji vranjskoj, sveštenik Stojanov se trudi da vrata svih svetinja pa i onih uslovno rečeno napuštenih budu otvarana za vernike, jer se na taj način čuva crkvena, verska i kulturna baština ovog kraja u kojoj žive dva naroda u svojoj različitosti i sličnosti istovremeno.
NIV
Ovaj tekst urađen je uz pomoć Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Vlade Srbije. Tekst izražava samo stavove redakcije infovranjske.rs i Ministarstvo na snosi odgovornost za stavove iznete na portalu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.