Stefan Šahtre iz Jordana, rođen je pre 27 godina u Vranju.
Njegovi roditelji, majka iz Vranjske Banje, otac Jordanac, upoznali su se dok su studirali u Skoplju.
Živeli su godinu dana u Vranju, a onda su, kaže Stefan, otišli u Jordan.
„Poslednji put sam video svoju familiju pre skoro 20 godina.Uvek sam želeo ponovo da dođem kad odrastem jer je zaista jako ono što me vezuje za Srbiju. Nažalost, moja majka je umrla 2004. godine, ali ja nisam prestajao da razmišljam o svom ponovnom dolasku“, rekao je za štampano izdanje Vranjskih Stefan Šahatre.
Njegovo ime, kaže, na arapskom se čita „Sufijan“. Živi u Irbidu, drugom najvećem gradu u Jordanu, posle glavnog Amana.
„U Irbidu su sve same zgrade, pa možda zbog toga deluje malo hladnije. Znam da mnogi misle da je Jordan slika pustinje sa kamilom, ali nije tako. Danas je Jordan jako razvijena država. Pogrešno je mišljenje da nemamo život i da živimo kao ranije“, napominje Stefan.
Ima, kaže, i sada kamila koje ljudi čuvaju kao što Srbi čuvaju ovce, ali nije više glavno prevozno sredstvo.
„Jedna kamila košta 10.000 evra. Mnogo su skupe i njihovo mleko, koje sam probao, je baš jako. I, naravno, više ih ima u pustinji, nego u gradu“, objašnjava Stefan.
Stekao je, kaže, utisak da ljudi ovde vole da se mešaju malo više u tuđi život i da upravljaju njime.
„U Jordanu, ne mešamo se jedni drugima u život. Istina je da se držimo i živimo svi zajedno jer je dete, zauvek dete za roditelje i ono ne odlazi od njih“, ističe Stefan.
Nacionalno jelo Jordana je, kaže, „mansaf“, a pije se uglavnom crni čaj i kafa.
„Mansaf je jelo od jogurta i mesa, sa pirinčem, spremljeno na specijalan način i vrlo ukusno. Klima je, inače, različita u svakom delu Jordana. Zavisi da li tražite pustinju, planinu ili grad. Nije ni previše toplo, ni hladno u gradu. Zimi nema snega, pa bi za mene bio interesantan dolazak i u tom periodu“, nagoveštava Stefan.
Kompletan tekst možete pročitati u štampanom izdanju Vranjskih.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.