Odlazak upravnice Dom zdravlja u Vranju, doktorke Jadranke Ajanović izgleda da nikome, pa ni njoj samoj, nije teško pao.
Ona se nije isticala u poslu, nema reultate, partijski je neaktivna, i pravo je čudo da i do sada nije potraženo neko, u najmanju ruku, srećnije rešenje.
Ali, Ajanovićeva, da se ne razume pogrešno, nije sedela skrštenih ruku u prthodne dve godine, koliko je vodila Dom zdravlja.
Da, za Dom zdravlja i pacijente, a posledično i za sve građane, apsolutno ništa, ali ništa, ništa nije uradila, ali je zato iskoristila prvu priliku i zaposlila svog rođenog sina, kao lekara, za stalno.
Ovde ne stoji da i on negde mora da radi, jer u Vranju na evidenciji ima još 35 lekara koji takođe moraju negde da rade, ali im majka nije uzurpator položaja koji joj omogućava da bira šta će raditi.
I jasno je izabrala – ne samo da je zaposlila sina, i ne sam da je čovek dobio rešenje za stalno, nego mu je, svakakao preko reda, odobrena i specijalizacija.
O sinu doktorke Ajanović nije u redu loše misliti i govoriti, čovek ništa nije kriv, radio je i u kovid bolnici, i zaista ima pravo na uspeh u životu, ali njegova majka, i mecena, sasvim je druga priča.
Naime, Jadranka Ajanović pravo je lice SNS-a: nevidljivi apartčik koji ničemu ne služi osim da se zakači za zdrav organizam i sisa sokove do god može.
Potom, povlačenje u istoriju bez roptanja, ali sa mnogo životodavnog soka koji će poslužii makar do sledeće prilike.
Ako se ovakvo ponšanje pomnoži sa, recimo, milion, dobija se Srbija, nesrećna i mračna, ovakva kakva je danas.
Ali, neko je to tražio, pa će taj neko i da gleda.
I otvorenih i zatvorenih očiju, po potrebi.
SSB
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.