,
,
,
,
Posle svega, svih laži, prevara i nesposobnosti, u subotu, kad mu vreme nije, počelo je asfaltiranje ulice Bore Stankovića.
Ovo bi svakako bila lepa vest, i za neke možda i jeste, ali, sve ono što se dešavalo sa ovom ulicom ne uliva nadu da će i ovoga puta sve biti u redu.
Radovi na jednoj od najfrekventnijih gradskih saobraćajnica počeli su 9. oktobra 2019. godine, a kraj radova se, i pored prethodnog i ovog asfaltiranja, čak i ne nazire.
Ove subote tek je počela rekonstrukcija most koji spaja dva dela ulice preko Vranjske reke, a nema izvesnosti da će taj posao biti uspešno okončan.
Tu su i trotoari kojih zapravo i nema, koji nisu ni taknuti, osim što su uništeni.
Nije bitno ko je za ovo odgovoran, nego ko će biti odgovoran ako trotoari ne budu mogli da se koriste, i ljudi ne budu mogli, zbog nečije kratke pameti, da ulaze u svoje sopstvene kuće.
Nije loše setiti se i da su plan i najava bili da će čitav posao biti okončan za dva meseca, a evo 13. mesec, a kraj im se ne nazire.
Pričali su „nadležni“ tada ne samo da će sve brzo biti gotovo, nego i da će koštati 204 miliona
Od svega toga, Vranje je dobilo raskopanu ledinu na kojoj raste samonikli paradajz, muke stanovnicima te ulice, trotoare zbog kojih nam se smeje čitava Srbija i verovatno gomilu para u nečijim džepovima, ličnim i privatnim.
A sad smo dobili još i asfalt. Prvi sloj, doduše.
Zbog ove situacije, može li neko da objasni kako narod može da ima poverenje u ljude koji toliko pojma nemaju šta rade da su tvrdili da nešto što traje već oko 385 dana može da se završi za 60 dana?
Neki od ljudi na FB-u lepo kaže – završili ste, pokrijete se ušima i bez ikakve pompe pustite ulicu u saobraćaj.
Ni za to niste.
SSB
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.