Piše: Jelena Ranđelović, Biblioteka „Bora Stanković“
Andrej Makin, rođen 1957. godine, u Sibiru, francuski je pisac ruskog porekla i dobitnik brojnih književnih nagrada. Njegova baka Šarlota ga je obrazovala u duhu francuskog jezika i kulture.
Za roman „Francusko zaveštanje“ (1955), dobio je nagrade „Gonkur“ i „Medisis“. I sada, kada je ovenčan slavom i bogat, nastavlja da živi u skromnom studiju na Monmartu, veličine dvanaestak kvadrata, u kome je našao, kako sam kaže: „jednostavnost, bežeći od suvišnih susreta i nepotrebnih odnosa“.
„Francusko zaveštanje“, u izdanju „Paideie“, jedan je od najboljih romana ovog autora. Ovo delo karakteriše, pre svega, stilska jasnoća i jednostavnost priče.
Sa stanovišta bilingviste, on je nastojao da se „u Rusiji izleči od Francuske, a u Parizu da sačuva unutrašnju vezu sa Rusijom“. Makin u svom delu samo pripoveda, ostavljajući drugima da sude, u njemu nema ni traga od svođenja političkih računa.
Glavni junak, dečak koji odrasta u Rusiji posle Drugog svetskog rata, ima baku Šarlotu koja je Francuskinja. Ona mu priča o Parizu, dok on i sestra pomno slušaju…
Ovo je roman o susretu dva sveta, o strancu koji priča, o snazi dečjih slika i prvih iskustava.
U Makinovoj iskrenoj ispovesti prepliću se zov Rusije i zov Francuske, a pred sam kraj, u želji za spajanjem, dolazi mu otkrovenje i otkrivanje pravog porekla, istine koja je prećutkivana.
Makin je uspešno preveo u reči bajkovito sećanje iz detinjstva. On nam priča i o Rusiji, hladnoj, svemirisnoj, drugačijoj od priča – o Francuskinji u Sibiru, u Rusiji koja je za sobom povukla gvozdenu zavesu.
„U Šarlotinim očima se ogledao nekakav zabrinjavajući svet, pun nepatvorene istine – neka neobična Rusija koju je tek valjalo otkriti“.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.