Piše: Jelena Ranđelović, Biblioteka „Bora Stanković“
Nikolo Makijaveli (1469-1527), bio je italijanski politički filozof, u vreme renesanse. Poznat je kao autor rečenice „Cilj opravdava sva sredstva“, mada se ona tako formulisana ne nalazi ni u jednom njegovom delu.
Prvi je mislilac koji je uočio da politika ne podleže etičkim principima, jer opravdati nešto znači učiniti to etički ispravnim. Napisao je više od trideset radova tokom života.
Njegovo najpoznatije delo „Vladalac“, napisano je 1513. godine. Posvećeno je Lorencu II Medičiju, sinu Pjera di Medičija, gospodara Firence.
Da bi se ostvarile zamisli države, po Makijaveliju postoje dva načina, a to su zakon i sila. Pošto je zakon svojstven ljudima, a sila zverima, smatra da vladalac sme da upotrebi sva sredstva u državnom interesu. Makijaveli kaže: „Priroda ljudi je nepostojana; lako je ubediti ih u jedno, ali je teško održati ih u tom ubeđenju. Zato je potrebno biti tako spreman da se, kada više ne veruju, silom nateraju da veruju“.
Iako je u početku naišla na vrlo ograničen prijem, knjiga „Vladalac“ je postala ne samo najosporavanija, već do danas jedna od političko-filozofskih knjiga o kojima se najviše raspravljalo. Izučavali su je vladari, a na njenim postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan po Makijaveliju, „makijevalizam“.
„Tu se sad postavlja pitanje: da li je bolje da te ljudi ljube ili da te se boje. Odgovor je, da bi najbolje bilo i jedno i drugo; no kako je to dvoje teško sastaviti, mnogo je sigurnije da te se ljudi boje, nego li da te ljube, ako već oboje ne možeš postići. Jer o ljudima se uopšteno može kazati: nezahvalni su, nepouzdani, pritvorni, izbegavaju opasnosti i pohlepni su za dobitkom; dok im dobro činiš, tvoji su, nude ti svoju krv, imetak, žene i decu. No, kad se nevolja primakne, okreću se. Propada vladar, koji se posve oslonio na njihove reči, pa se nije ni na šta pripremio. Osim toga, ljudi se manje ustručavaju da uvrede nekoga, koji žele da ga ljube, nego li nekoga, koji im uliva strah; jer ljubav se podržava vezom zahvalnosti, samo što ljudi, budući da su opaki, tu vezu raskidaju kad god im je to od koristi, strah se pak podržava neprestanom pretnjom kazne.“
„Vladalac“ je samo prividno apoteoza tiranina i kodeks pravila za ubijanje. Čitav traktat o vladaocu svodi se na to da se u Italiji pronađe čovek koji će je ujediniti.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.