PIŠE: Jelena Ranđelović, Biblioteka „Bora Stanković“
Matija Bećković (1939), srpski pesnik, svoju prvu pesmu štampao je još kao gimnazijalac 1957. godine u „Mladoj kulturi“.
Njegovi poetski i prozni tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na domaćim i stranim scenama.
Za svoje pesništvo, Bećković je dobio nagrade: Milan Rakić, Oktobarsku, Sedmojulsku, Zmajevu, Disovo proleće, Belovodsku rozetu, Zlatni krst kneza Lazara, Stefan Mitrov Ljubiša, Biblios, Nagradu Vukove zadužbine, Njegoševu nagradu, Žičku hrisovulju itd.
Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991.
Član je srpskog PEN centra.
Početkom decembra 1956. godine, u život Matije Bećkovića ulazi plavokosa devojka, učenica petog razreda, koja će mu postati prva ljubav i prva ljubavna pesma, prva knjiga i doživotna saputnica, majka njihove dece.
Zbirka pesama „Vera Pavladoljska“, predstavlja biser poezije Matije Bećkovića. Zbirka nosi naziv po jednoj od njegovih najpoznatijih pesama koju je posvetio svojoj supruzi koja se upravo tako zvala.
Pesme u ovoj zbirci su ljubavne, podeljene na dva segmenta, a njihova snaga, dubina i sentimentalnost opčinjuju čitaoaca koji u nekom trenutku i sam poželi da nađe, dolazeći s puta vrlo kasno u neki grad, neku svoju Veru, koja ne liči ni na koju drugu i koju je poznavao i voleo mnogo pre nego što je upoznao.
Bećkovićevo majstorstvo, koje ga je i dovelo do mesta jednog od najznačajnijih savremenih srpskih pesnika, i egzistencijalni naboj koji se u žanru ljubavne poezije najpotpunije oseća, čine ovu zbirku pesama izuzetno transparentnom i složenom knjigom u isto vreme, što joj obezbeđuje dobar prijem kod svih generacija čitalaca.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.