PIŠE: Jelena Ranđelović, Biblioteka „Bora Stanković“
Desanka Maksimović (1898-1993), bila je srpska pesnikinja, pripovedač, romansijer, pisac za decu, profesorka književnosti i akademik SANU. Povremeno se bavila prevođenjem (uglavnom poezije), sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika.
Objavila je oko pedeset knjiga poezije, pesama i proze za decu i omladinu, pripovedačke, romansijerske i putopisne proze. Svoje prve pesme objavila je 1920. godine u časopisu „Misao.“
Njena poezija je ljubavna i rodoljubiva, poletna i mladalačka, ozbiljna i osećajna. Osnovno pesničko geslo Desanke Maksimović je da poezija treba da bude razumljiva, jasna i iskrena, otvorena prema čoveku i životu.
Dobitnik je velikog broja književnih nagrada, a najznačajnije su: Vukova nagrada (1974), Njegoševa nagrada (1984), Nagrada AVNOJ-a (1970) i Zmajeva nagrada (1958 i 1973). Izabrana je za počasnu građanku Valjeva.
Roman „Pradevojčica“, naše poznate pesnikinje, u izdanju „Pčelice“, govori o istorijskoj civilizaciji, tadašnjem životu, odnosima i običajima.
Ljudi su u to vreme drugačije živeli, najviše su se bavili lovom, a najveći strah im je bio da ne ostanu gladni.
Glavna junakinja je devojčica Gava, ćerka pećinskog slikara. Vredna je i odgovorna, a u isto vreme prefinjena umetnička duša. Ona pronalazi malu tajnu pećinu, crta po zidovima i stvara svoja umetnička dela. Posle smrti dečaka Buka, jednog od retkih koji je razumeo, bila je neutešna, ali je pojavljivanje Nepoznatog promenilo njen život i život ostalih stanovnika Belih Pećina.
Većina Desankinih dela poziv je ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih uverenja i načela, mišljenja, boja i vera. Njen savet je da budemo stogi i prema svojim manama, kao što smo i prema tuđim.
Od svih vrednosti u životu, Desanka Maksimović je kroz svoje pesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.