piše: Jelena Ranđelović, Biblioteka Bora Stanković
Jevgenij Ivanovič Zamjatin (1884-1937), ruski književnik i prevodilac, bio je aktivni učesnik društveno-političkog i književnog života, u burnom vremenu u kojem je živeo.
Njegov život i stvaralaštvo obojeni su literalnim idejama o apsolutnoj slobodi i pravu pojedinca da stvara, zamišlja, pravi greške i menja svet po svojoj volji.
Takve ideje učinile su ga nepoželjnim u obe Rusije – onoj carskoj pre Oktobarske revolucije i onoj sovjetskoj nakon 1917.
Roman „Mi“, u izdanju „Leo komerca“, objavljen je u Parizu 1924. godine. Nakon toga je Zamjatin postao „đavo“ u sopstvenoj zemlji, kao i drugi pisci čije knjige su objavljene u inostranstvu. Bio je osuđen na „književnu smrt“ poput Bulgakova, Bunjina, Aksjanova, Remizova, Ahmatove…
U ovom romanu pojedinci nemaju imena već samo identifikacione brojeve, žive u stanovima prozirnih zidova jer, naravno, nemaju šta da kriju, rade svoj posao, imaju organizovano slobodno vreme, uključujući i ljubavni život. Naravno, otpadnika-buntovnika ima i u ovoj državi sveopšte sreće ali se oni, po nalogu vrhovnog Dobročinitelja, kažnjavaju operacijom na mozgu.
„Samo bezličan član zajednice je dobar član zajednice.“
Ovaj roman je prva velika književna antiutopija koja je, svojom pronicljivom, oštrom satirom i proročkim uvidima delovala i na političke teorije. Potonje antiutopije preuzele su ideje o idolopoklonstvu prema mašinama, tehnologiji, državi, upravo iz ovog Zamjatinovog najznačajnijeg i najpoznatijeg romana koji će mu odrediti život kada je već uspeo da ode iz Staljinove totalitarne države.
Zamjatinova knjiga „Mi“ koja opisuje hipotetičko društvo budućnosti, u kojem je birokratski totalitarizam potpuno obezvredio individualne ljudske sudbine, klasično je delo savremene naučne fantastike.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.