KNjIGA ZA DANAS: Ime ruže, Umberto Eko



piše: Jelena Ranđelović, Biblioteka Bora Stanković

Umberto Eko (1932-2016), italijanski pisac, filozof, estetičar, semiolog, teoretičar književnosti i istoričar srednjeg veka, jedan je od najznačajnijih mislilaca našeg doba.



Kada je morao da govori o sebi, tvrdio je da je filozof i da romane piše samo vikendom, danima predviđenim za odmor. Onoliko koliko je verovao u humanizam, prezirao je totalitarizam. Ne samo to, već je imao hrabrosti i da se bori protiv njega, iako je jednom rekao da je pravi heroj uvek heroj greškom, i da bi on samo želeo da bude kukavica kao i svi drugi.

Poznat je po svojim romanima i značajnim esejističkim delima. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.

Ekov najpoznatiji roman „Ime ruže“, je objavljen 1980. godine. To je naučnofantastična studija o srednjem veku i različitim tumačenjima Biblije, ali je i postmodernistički triler koji se bavi misterioznim ubistvima u jednoj italijanskoj opatiji.

Engleski franjevački monah Vilijam od Baskervila, poznat po svojoj visprenosti i mudrosti, dolazi u vešto skrivenu opatiju negde u Alpima, u severnoj Italiji. Sa sobom dovodi i Adsa od Melka, benediktinskog iskušenika, koji mu pomaže da rasvetli surovo ubistvo.

Osim što je poprište zločina, ovaj nadaleko čuveni manastir, koji već vekovima privlači monahe iz cele Evrope, skriva mnoge tajne, a među njima i čuvenu biblioteku.

Kroz istagu ubistva u manastiru otvaraju se pitanja politike, vere, jeresi i koliko su ljudi spremni daleko da idu zarad odbrane sopstvenih verskih načela.

Ovaj roman za svakog čitaoca nudi po nešto – zagonetke, kriminalistiku, traženje skrivenih značenja, logičko zaključivanje, teološke rasprave, pa čak i ljubavnu priču, a sve savršeno ukompovano u jedan tekst, u jednu nedelju provedenu u benediktinskom samostanu, u Adsonov doživljaj koji je obeležio čitav njegov život, a sigurno da obeležava i život svakog čitaoca.

Umberto Eko, između ostalog, zapisao je i sledeće:

„Prelepo mi je to kada držim knjigu u rukama. Nikakav film, nikakva fotografija ne može doseći tu radost, to bogatstvo koje osećam kada prelazim prstima po njenim stranicama. Sam taj tihi čin čitanja ima u sebi nešto uzvišeno, intimno, što bih mogao uporediti sa seksualnošću.“

Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.



  • Ostavi komentar