piše: Jelena Ranđelović, Biblioteka Bora Stanković
Grozdana Olujić (1934), srpska književnica, prevodilac i antologičar, dobitnica je Povelje za životno delo Udruženja književnika Srbije (2004) i NIN-ove nagrade za najbolji roman (2009).
Književnim radom počela je da se bavi veoma rano, još u gimnazijskim danima. Prvi roman štampan joj je u dvadeset drugoj godini i odmah je nagrađen: dobila je prvu nagradu za najbolji roman na jugoslovenskim prostorima.
Knjige (romani i zbirke) Grozdane Olujić prevedene su na 36 svetskih jezika. U oblasti književnosti za decu, napisala je nekoliko zbirki bajki koje su naišle na dobar odziv kod najmlađih čitalaca.
Za roman „Glasovi u vetru“, u izdanju „Srpske književne zadruge“, autorka ističe da je napisan brzo, ali da se u njoj taložio jako dugo, celih 30 godina.
Danilo Aracki, sredovečni srpski psihijatar, u mraku sobe ubogog njujorškog hotela, prebira po rukavcima burne istorije svoje porodice.
Kraj njega je nepoznata žena, sa krova hotela padaju samoubice, a soba je prepuna utvara njegovih predaka, svih od reda upokojenih nasilnim ili čudnim smrtima.
Njujorška noć tako postaje poprište, sa ranama zadobijenim na drugom kraju sveta, nekada davno, u dragom zavičaju.
U ovom romanu, kroz priču o jednoj srpskoj građanskoj porodici, umetnički ubedljivo pojavljuju se važne tradicije evropskog romana: porodični roman koji je bitno odredio umetnički lik književnosti u 19. i 20. veku i emigrantski roman koji bitno obeležava važnu modernističku tradiciju i srpske i svetske književnosti. Kroz mnoštvo varijacija, lajtmotiva, lirskih i psiholoških fragmenata, Grozdana Olujić oblikuje priču koja iskazuje psihološku i istorijsku podlogu našeg podneblja, kao i duhovnu situaciju modernog vremena. U propovednoj ravnoteži između modernističkog eksperimenta i realističke fakture, sa uverljivo oblikovanim likovima, „Glasovi u vetru“ vredan su rezultat savremenog srpskog pripovedanja (…) Iz odluke žirija za dodelu NIN-ove nagrade kritike za roman godine.
U jednoj ruskoj recenziji napisano je da je srpska književnost ovim romanom dobila svojih „Sto godina samoće“, čiji junaci ne prestaju da kruže oko potomaka nestalih u vremenu i prostoru.
Grozdana Olujić je, bez sumnje, jedan od poslednjih klasika srpske književnosti.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.