PIŠE: Jelena Ranđelović, Biblioteka „Bora Stanković“
Dobrosav Dobrica Ćosić (1921-2014), bio je srpski pisac, romansijer i esejista, politički i nacionalni teoretičar i redovni član SANU.
Takođe, bio je prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 1993. godine.
Dobrica Ćosić je u domaću i svetsku književnost ušao 1951. godine romanom „Daleko je sunce“.
Ovaj roman, u izdanju „Prosvete“, se odmah izdvojio iz dotadašnje literature o narodnoj revoluciji. U njemu je progovorio očevidac revolucije, čovek koji je gledao ljudske patnje, legendarnu smelost i junaštvo, krvave prizore, masovne neprijateljske odmazde, tragične padove i moralne niskosti.
Fabula romana građena je na slikama borbe Rasinskog partizanskog odreda, koji se pod izuzetno teškim okolnostima odupire nadmoćnijem neprijatelju. Bez veza sa višim partijskim i vojnim rukovodstvom, razjedan pojavom demoralizacije među borcima, odred doživljava teške trenutke koji su pretili porazom i uništenjem.
Zaplet u romanu nastaje kada dođe do sukoba među članovima štaba zbog neslaganja oko najboljeg rešenja da se nadmoćniji neprijatelj savlada.
Iako se pretežno bavio prikazivanjem sudbine odreda i psihologijom nekoliko značajnijih i markantnijih likova, Ćosić je, u stvari, opisao srpsko selo u revoluciji.
Centralna dramska ličnost ovog romana jeste zamenik Gvozden. Iako rano gine, on je i mrtav prisutan u mislima boraca. Kao predratni seljak komunista, on je najviše zaslužan za formiranje ovog odreda pretežno seljačkog sastava. Prekaljeni je borac i veoma popularna ličnost u odredu.
Pavle je drugačiji tip čoveka i borca. Njegov lik je Ćosić gradio na mnogim kontrastima i unutrašnjim protivrečnostima.
Komandir čete, Vuk, je po svojoj prirodi suprotan Gvozdenu. Ljut je, prek i nagao i ne zna za strah i milost.
Odbacujući literalne šablone, autor je objektivno i neposredno oživeo jednu potresnu, ljudsku dramu u danima revolucije.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.