Privredni sud u Leskovcu nepravosnažnom odlukom prihvatio je Unapred pripremljen plan reorganizacije (UPPR) za «Jumko» iz Vranja sa pravom žalbe poverilaca.
Saglasno ekonomskoj politici i načinu vladanja, kao i odnosa prema tržišnoj ekonomiji vladajuće SNS, ne očekuju se žalbe poverilaca, osim, možda, poverilaca četvrtog isplatnog reda, nekadašnjih radnika kojima «Jumko» duguje sa kamatama ukupno 600 miliona dinara.
Osnovni dug prema radnicima po osnovi pravosnažnih presuda iznosi 400 miliona dinara bez kamata, a 100 miliona onima koji nisu tužili fabriku, pa se može dogoditi da se većina radnika poverilaca žali Apelacionom privrednom sudu u Beogradu na odluku o UPPR-u.
Državi Srbiji i dobavljačima «Jumko» duguje 1,2 milijarde dinara, ali se sigurno neće žaliti.
Bolje reći, ovi činioci ne smeju da ulažu žalbe, što važi i za privredna preduzeća i trgovine, iako je država poverilac prvog isplatnog reda, a dobavljači drugog, kako se ne bi zamerili politici SNS koja pribegava državnom, socijalističko-komunističkom odnosu prema velikim preduzećima zbog brojnije radničke populacije koja predstavlja važno biračko telo za vladajuću stranku.
«Jumko» za utrošenu električnu energiju duguje EPS-u 700 miliona dinara, četvrti je dužnik po sumi koju duguje, ali se «električari» nipošto neće žaliti iako se radi o poveriocima trećeg isplatnog reda, jer ne smeju da prkose aktuelnoj vlasti koja UPPR-om izbegava da vranjska tekstilna fabrika ode u stečaj.
«Jumko» vranjskom «Vodovodu» duguje za utrošenu vodu preko 200 miliona dinara, ali nikome na pamet ne pada misao da će se direktor ovog javnog preduzeća Goran Đorđević Đoša odlučiti na žalbu protiv UPPR-a, izmišljotinu njegove stranke sa ciljem da se izbegne stečaj i kasnije likvidacija preduzeća, iako su stečaj ili bankrot povoljnije varijante da se naplate ne mala potraživanja.
«Komradu» «Jumko» duguje nešto iznad 50 miliona dinara, ali je svima jasno da žalbe privrednoj Apelaciji neće biti, jer poslovodstvo ovog javnog preduzeća ne sme ni da pomisli, a ne podnese žalbu, budući da je još u svežem sećanju slučaj pravnice Nadice Jović koja je stradala zato što je štitila interes svog preduzeća i mogla fabriku da otera u stečaj, što su sprečile političke sile nečastive.
Podsećamo, Skupština akcionara «Jumka» je u avgustu 2020. godine donela odluku sa čudnom i nejasnom formulacijom, O POKRETANJU STEČAJA SA UPPR-om, što samo dokazuje da je UPPR izmišljen kako bi se izbegao stečaj i fabrika nastavila da radi, a sve u interesu politike i državnog intervencionizma koji je tu politiku i opstanak na vlasti postavio iznad jasnih pravila tržišne ekonomije.
A ta pravila predviđaju prodaju celokupne imovine preduzeća radi naplate potraživanja svih poverilaca bez uzuzetka.
Istovremeno, u pluća veštačkog disanja velikih privrednih preduzeća upumpava se dodatni kiseonik, nalog lokalnim smaoupravama da ne traže svoje pare od tih preduzeća, već da svoja potraživanja konvertuju u trajan ulog u njihovom kapitalu.
Tom metodologijom državnog komunizma Grad Vranje je «Jumku» oprostio milijardu dinara, a «Simpu» dve milijarde i produžio njihovu agoniju disanja na veštačka pluća.
I tako od izbora do izbora, jer biračko telo u Vranju koje obuhvata «Simpo» i «Jumko» broji skoro 9.000 glasača!
S. Kostić
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.