Grad Vranje ipak uzurpirao «Belo jagnje»

Grad Vranje je ipak uzurpirao «Belo jagnje» u Gornjoj čaršiji, iako je u reagovanju na vest InfoVranjskih pod nazivom «Grad Vranje izdaje «Belo jagnje» iako nije vlasnik zgrade» aktuelna vlast pokušala da to demantuje.

Grad se u svom demantu pozvao na «Ugovor o zameni poslovnog prostora od 17. maja 1995. godine, zaključen između opštine Vranje i Trgovinskog preduzeća «Vema», tvrdeći «da je D. Šerifović korisnik stambenog prostora na spratu, a ne u prizemlju».

Ovim navodima Grad je indirektno priznao da je «Belo jagnje» uzurpirano, jer je D. Šerifović potomak Emina Šerifovića, bogatog vranjskog kožarskog trgovca, koji je 1934. godine sagradio zgradu na Trgu Bakije Bakića broj 6, stambeni prostor na spratu, a poslovni u prizemlju, kasnije «Belo jagnje».

Taj poslovni prostor je po osnovi dva zakona o konfiskaciji, 9. juna 1945. i 27. jula 1946, oduzet, tj. konfiskovan u udaru komunističke vlasti na bogate trgovce, jer je trgovina bila na meti te vlasti, ali bez vođenja krivičnog postupka, a odluku o otimačini privatne imovine Emina Šerifovića doneo je ne sud, već upravni organ.

Komunistička vlast je tada podržavila čitavu trgovinu, pa se «Belo jagnje» nelegalno našlo u svojini društvenih trgovina, 90-ih godina prošlog veka je bilo u tzv. svojini «Veme» sa kojom je opština Vranje realizovala ugovor o zameni poslovnog prostora.

Kako je čin konfiskacije, kao i sve odluke komunističkih vlasti bio nelegalan, to je i ugovor između «Veme» i opštine Vranje nevažeći, a time i vlasništvo Grada Vranja nad «Belim jagnjetom», jer se pravo ne može graditi na nepravu.

Podsećamo, vlast SPS od 1990. godine do 5. oktobra 2000. nije proglasila pravni diskontinuitet sa komunističkim režimom od 1945. do 1990. godine, to isto nisu učinile ni demokratske vlasti DS, DSS i G 17 plus od 2000. do 2012. godine, kao ni SNS od 2012. do danas.

S. Kostić