Goran Mihajlović se, nakon diplomiranja 1991. godine na Elektronskom fakultetu u Nišu, smer „informatika“, zaposlio u Istraživačkom Institutu EI u Nišu.
Dve godine kasnije prešao je u „Simpo”, kao jednu od najperspektivnijih firmi u to vreme, da bi u jeku ekonomske krize, kao i hiljade mladih stručnjaka iz Srbije 1995. godine otišao u Kanadu, u potrazi za boljim životom.
Trenutno je direktor grupe za razvoj i podršku softvera za praćenje poslovanja u korporaciji „Infor“ u Kanadi.
„Infor je jedna od najvećih firmi za proizvodnju softvera za praćenje poslovanja u svetu, u kojoj i danas radim.
Dve decenije sam tu i u Inforu sam izgradio uspešnu karijeru. Napredovao sam više puta, najpre na tehničkim pozicijama, a potom i na rukovodećim“, kaže Mihajlović.
On navodi da održava komunikaciju sa prijateljima i rodbinom i jedva čeka da dođe u Vranje.
„Uvek pre primetim lepše promene u gradu, nego li one druge. Grad definitivno izgleda modernije i uređenije nego kada sam iz njega otišao.
Raduje me kad vidim da je privatno vlasništvo uticalo mnogo da Vranje izgleda bar u nekim delovima lepše nego pre.
Naravno, ima i oronulih delova grada, napuštenih fabričkih zgrada, čak je i Pržar manje blistav nego što je bio, a teniski tereni iza njega su potpuno napušteni.
Ne mogu da ne primetim da nema više Simpa, Jumka, Koštane, simbola ekonomije grada pre rata. Mnogo ljudi je bez posla i snalazi se kako zna i ume.
Međutim, sa iskustvom iz obe zemlje, poznavajući društvene sisteme u njima, mogu da kažem da nijedan sistem ili zemlja nisu savršeni“, reči su Mihajlovića.
Njegovi prijatelji neretko odlaze u Toronto, gde Mihajlović živi sa porodicom.
„Obično ih zanima kako se živi ovde, a ja pokušavam da ih ubedim da nije sve u novcu. Porodica, prijatelji i uzajamna osećanja, šale i smeh uz domaću rakiju i srpsku kuhinju je nešto što je neprocenjivo i ne može se dobiti novcem, ili životnim standardom“, kaže ovaj uspešni Vranjanac koji živi i radi u Kanadi.
S.C.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.