Boris Koače svetlost dana ugledao je prvog avgusta 1983. godine u porodilištu u Remsu.
Za majku Moniku, medicinsku sestru i oca Žana Pola, jednog od najboljih rudara u Francuskoj, bio je to i više nego radostan dan.
Nešto kasnije na svet dolazi i sestra Monika, sa kojom će deliti dobro i zlo u gradu uz samu granicu sa Nemačkom.
Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završio je u rodnom gradu, a studije mašinstva u Mecu. Kao mašinski inženjer, vrlo brzo nalazi posao u kompaniji koja se bavi prodajom uređaja za snimanje u 3D tehnologiji. Robu je nudio od grada do grada, sklapao ugovore, počeo pristojno da zarađuje i pomagao porodici maksimalno.
Trčanje od jutra do mraka počelo je sistematski da ga iscrpljuje i nakon nekoliko godina rada, početkom jula 2013. godine, uzima odmor u trajanju od četiri meseca.
Planirao je da sa ušteđevinom i sopstvenim automobilom obiđe Grčku i da se na kraju uputi za Ukrajinu u potrazi za selom u kome je živeo njegov deda.
Ali, sudbina uvek umeša svoje prste i tako se Boris nakon tri dana provedenih u Beogradu našao u Kupinincu, tačnije u auto-kampu Enigma koji je pronašao na internetu.
Srdačno ga je dočekao Marko Stevanović koji je ocu pomagao u porodičnom biznisu oko kampa, kao i njegov mlađi brat Nikola, inače poznati vranjski košarkaš. Nakon opuštenog i neobaveznog razgovora na engleskom braća odlučuju da Borisa odvedu u Vranje. Upravo ta poseta bila je presudna za dalji tok događaja u njegovom životu
Kompletan tekst pročitajte u štampanom izdanju Vranjskih.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.