Francuskinja Djina Rumežon-Siriel, koja već četiri meseca boravi u Vranju kao volonterka programa EVS (Evropski volonterski servis), zahvaljujući organizaciji Centar E8 koja je akreditovana da se bavi ovim programom, rekla je u intervjuu za štampano izdanje Vranjskih da ne bi mogla da zamisli život u Vranju i Srbiji „nakon doživljenog kulturološkog šoka“.
„Šokirana sam zagađenjem, smećem i nemarom stanovnika, kao i lošom ekonomskom situacijom.
Zato i razumem ogromnu želju mladih za napuštanjem svog grada i zemlje.
Inače, Vranje ima lepu prirodu, zelenilo okruženo planinama, što mi se mnogo sviđa i ima potencijala da postane turističko mesto“, rekla je za štampano izdanje Vranjskih devetnaestogodišnja Djina.
U Francuskoj, objašnjava, ljudi vrlo retko izlaze. Moraju, kaže, da imaju dobar povod za to i izlaze samo u specijalnim prilikama.
„Ovde čak i tokom radne nedelje, ljudi izlaze. Grad je prepun i danju, što u Francuskoj nije slučaj.
Vranje je odlično za turiste jer je jeftino. Mogu svaki dan da jedem po restoranima, što je super.
Toga nema kod nas. Ali, kad vidim probleme i realnost… Dolazim iz bogate zemlje i mnogo stvari koje imam tamo, nipošto ne mogu da dobijem ovde“, iskrena je Djina.
U Francuskoj, dodaje, studenti imaju veliku pomoć države.
„Porodicama koje su u težoj finansijskoj situaciji i gde roditelji na zarađuju dovoljno, država pomaže studentima plaćanjem 55 odsto od ukupne cene stanarine, a posebno što svaki student dobija 100 evra mesečno kao pomoć. Stanovi su u Francuskoj mnogo skupi. Izdavanje jednosobnog stana je oko 400 evra“, ističe Djina.
O Vranjancima, i uopšte o Srbima je, kaže, stekla utisak da žive opušteno, bez užurbanosti na koju je navikla u njenoj zemlji.
„Imate vremena za sve, ustajete iz kreveta kasnije. Mladi žive sa roditeljima i ostvaruju bliže odnose sa porodicom nego Francuzi.
Kod nas, ako neko sa 25 godina živi sa mamom i tatom, zovemo ga „tongi“, kao da je vezan pupčanom vrpcom, kod nas je to sramno.
Imate mnogo naziva za članove porodice, ujna, tetka, strina, stric, teča. Kod nas su to veliki rođaci, oni stariji, i mali rođaci, njihova deca.
I bila sam zapanjena velikim brojem trudnica koje sam videla“, otkriva Djina.
Kompletan tekst možete pročitati u štampanom izdanju Vranjskih.
J.R.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.