Dragan Stevanović Boske, stari – novi državni sekretar u Ministarstvu privrede, prototip je uspešnog naprednjaka, jedan od onih sa gotovo fotokopiranom biografijom uspešnog izdanka Vučićeve Srbije.
Pre nego što je (iznenada) ponovo izabran za državnog sekretara i (verovatno) novog – starog šefa naprednjaka na jugu Srbije, Stevanović se povukao u ilegalu, mudro ćutao, čekao, i dočekao.
Prošao je klasičan put od lokalnog promućurnog mangupa u skrajnutoj Surdulici, preko gorljivog radikala koji zajedno sa vojvodom Šešeljem pali zastavu EU, preko prosvetljenog naprednjaka, do moćnog državnog službenika.
Stevanović je, između ostalog, učestvovao u prodaji PKB, i najuticajniji je političar sa juga Srbije, prvi koji je uspeo da sruši „Bordo“, bastion SPS-a, pa čak i da u penziju otera jednog Dragana „Simpo“ Tomića, ali mu je ostala neprebolna rana – dupli gubitak izbora u rodnoj Surdulici.
„Vlast, b’e“ – što bi rekli njegovi zemljaci.
Moglo bi se reći da je Stevanović ispunio, poput svog predsednika, sve svoje dečačke snove, sem jednog – nikada, naime, do sada nije uspeo da dobije izbore u svojoj Surdulici, a Novica Tončev, lokalni šef socijalista, postaje njegova noćna mora.
Sad pa otkako je postao ministar…
Zlobnici pričaju da Boske se još uvek budi, sav okupan u znoju, posle flešbeka iz rane mladosti.
Pred očima mu je slika kako, radeći kao konobar u lokalnom kafiću „Pegaz“, donosi kraći espreso „gazda Noketu“.
ZVANIČNA BIOGRAFIJA
U zvaničnoj biografiji Dragana Stevanovića se navodi da je rođen je u Surdulici 1973. godine.
Osnovnu i srednju školu završio je u Novom Travniku u BiH, a Višu školu za poslovne sekretare i menadžment u Sremskim Karlovcima, gde stiče zvanje ekonomista – operativni menadžer.
Osnovne akademske studije završava na Fakultetu za poslovno-industrijski menadžment Union univerziteta u Beogradu.
U periodu od 2000. do 2008. godine bavio se privatnim poslom proizvodnje i trgovine.
Od 2004. godine obavlja funkciju predsednika SO Surdulica, a 2008. godine izabran je za narodnog poslanika u Skupštini Srbije, gde je bio član Odbora za privatizaciju i Odbora za međunacionalne odnose.
Od 2012. godine postaje državni sekretar u Vladi Srbije.
Ipak, nije baš sve išlo glatko u Stevanovićevoj karijeri, naročito do 2008. kada je, kao ljuti radikal, postao predsednik SO Surdulica.
Taj period od 2000. do 2008, bar danas, u Surdulici je prekriven velom tajni.
Konobar ili ne, Stevanović je 2008. godine izabran za predsednika Skupštine opštine Surdulica, i tu počinje njegov vrtoglavi uspon.
Ipak, mladom i ambicioznom Surduličaninu to je samo otvorilo politički apetit.
Njegov pogled bio je uprt ka Beogradu, ali bio je svestan da postoje neke nepremostive prepreke. Pre svega, škola.
Stevanović, koji je prema zvaničnim podacima osnovno i srednje obrazovanje stekao u Bosni (otud i nadimak Boske – Bosanac), brzo je shvatio da sa zvanjem mašinskog tehničara ne može da dogura dalje od Surdulice.
Upisao je Višu školu za menadžment i poslovne sekretare u Sremskim Karlovcima.
Ozbiljna obrazovana ustanova, reklo bi se na prvi pogled, čak 17 ispita.
Ipak, Boske se prihvatio posla, to jest knjige, i prema zvaničnim dokumentima, sve ispite položio ukupno za deset dana, doduše raspoređenih u dve godine, 2006. i 2007.
Najaktivniji je bio 12. juna 2006. godine kada je polagao tri ispita, koji su počinjali u 11h, 14.45h i 17.30h.
Naredne školske godine Stevanović je, takođe u jednom danu, 13. juna, opet položio tri ispita – u 9h, 11h i 18h.
Uz to, Stevanović je za diplomski rad imao temu „Finansijska analiza poslovanja preduzeća DD GTS komerc u 2006. godini“.
Ništa čudno, reklo bi se, da nije reč o firmi njegovog tasta Dragiše Stankovića. Kako god bilo, Stevanović je uknjižio diplomu i postao ekonomista.
No, to ga nije zadovoljilo. Uvidevši da mu škola dobro ide, upisuje i završava Fakultet za poslovno-industrijski menadžment Union univerziteta u Beogradu.
Posle toga, put mu je bio otvoren.
Godine 2012. postaje državni sekretar u ministarstvu privrede, a zahvaljujući bolesti ministra, već četiri godine on nastupa praktično kao vođa ministarstva privrede i privatizacije.
Ređaju se uspesi: PKB, Arapi, Vlasina, rudnik Bor…
I kad se očekivao njegov dalji uspon ili pad, došli su izbori koji u suštini ništa nisu promenili, pa Boske ostaje to što jeste – najmoćnija figura juga Srbije, čovek koji se pita apsolutno za sve.
No, i pored toga, Boske je, kao najodgfovoreniji, ponovo izgubio izbore u Surdulici!
On se izvukao – i zaista nije kriv što ima tako nesposobne saradnike u tamošnjem SNS-u. Osim što ih je sam birao.
Sa druge strane, sa Vranjem nema greške – ako nešto Vranjanci znaju, onda je to da procene gde je vlast.
Zato je i Dragan Stevanović Boske, prvi naprednjak juga Srbije, dobio specijalnu plaketu „31. januar“, koja se dodeljuje najboljima, za Dan grada.
Tog dana ustoličen je i zvanično novi gazda juga Srbije.
Danas, posle svega, ostalo je još malo pitanje – da li može biti jedna zemlja, a dva gospodara.
Naime, iako je Stevanović ostao državni sekretar, Tončev je avanzovao čak do ministra.
Nema sporno, interesi ih mogu spojiti da nije još ranijeg zahteva Novice Tončeva da se preispitaju diplome visokh državnih službenik, svih, a naročito Bosketova.
Ali, vredi sačekati. Prema nekim informacijama, Vučić neće Surdulicu ni silom da mu je daju. Kaže da su „njegovi“ dobili baš ono što su i zaslužili, i da sad samo mogu da se peku, na tihoj vatri.
E sad, hoće i Stevanović da deli slične stavove, ostaje da se vidi.
A koliko sad pogled dohvata, kad je sebe sredio, teško da će se upuštati u sređivanje izgubljenih slučajeva u Surdulici.
Ili, možda je to početak jednog novog, divnog prijateljstva.
vreme.com – SSB
Ovaj tekst je emitovan uz pomoć i podršku European Endowment for Democracy (EED). Donator ne snosi odgovornost za mišljenja i stavove iznete u ovom tekstu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.