U novembru će biti 100 godina otkad je Bosilegrad pod srpskom vlašću, a 1. oktobra Bosilegrad su posetili ombudsmani Republike Srbije i Republike Bugarske, Zoran Pašalić i Diana Kovačeva.
Baš u to vreme, Službi za katastar nepokretnosti u Bosilegradu, koja je deo Republičkog geodetskog zavoda, Elektrodistribucija Srbije je isključila struju zbog neplaćenih računa.
Zaposleni u ovoj službi su se na svoju odgovornost prikačili za neki privatni strujomer u komšiluku tek da bi barem jedan kompjuter i štampač mogli da rade za stranke, koje se sapliću po zamršenim kablovima od komšiluka do kancelarije.
Niko od zaposlenih se nije požalio ombudsmanu zbog toga, a i da jeste, teško bi on mogao tu nešto da pomogne.
Obzirom na to da su Republički geodetski zavod i Elektrodistribucija državna preduzeća, izgleda da je država samoj sebi počela da isključuje struju, a poreski obveznicine mogu da ostvare svoja prava pred državnim organima, zbog zastoja u radu Službe za katastar nepokretnosti u Bosilegradu.
Slična situacija se desila u septembru, kada 15 dana nije radila jedina benzinska pumpa u Bosilegradu, zbog, kako su pisali mediji, privatnog rata između predsednika opštine i vlasnika pumpe.
Dve nedelje se gorivo u Bosilegradu točilo na mobilnoj pumpi sa svim rizicima koje takvo točenje nosi.
U septembru vlasnik danske kompanije „Kentaur“ se spakovao i otišao iz Bosilegrada.
Bez posla je ostala 75 radnika koji i sada kukaju pred opštinom, e da bi dirnuli u srce „milostivog“ kmeta Zaharijeva.
Opštinski sud je iz Bosilegrada davno prebačen u Vranje. Opštinsko javno tužilaštvo iz Bosilegrada je takođe prebačeno ali u Vladičin Han.
Poreska uprava, Služba za penzijsko invalidsko osiguranje, Služba za socijalno i zdravstveno osiguranje i Služba za zapošljavanje, iz dana u dan imaju sve manje posla, pa polako „kreću“ put Surdulice, Vladičinog Hana i Vranja.
Iz Vranja jedino redovno, svakog jutra, dolazi mikrobus sa policijom i carinarima, koji rade na graničnom prelazu „Ribarci“.
On se, svake večeri, uredno vraća nazad. Pa neka košta šta košta.
Nije poželjno da na prelazu rade lokalni momci, valjda iz bezbednosnih razloga. Ipak treba da se zna da je ovo Srbija.
Ono jeste da je Srbija nešto kao država svih njenih građana, ali ipak nije zgodno da sa obe strane granice na graničnom prelazu rade Bugari.
Ipak Srbija ima više poverenja u svoje Srbe iz, recimo, Prekodolaca ili Zagužanja,nego u one za koje se ne zna dali im žena i deca nisu podneli dokumenta za bugarsko državljanstvo.
A i onako nešto mnogo švrčkaju sa bugarskim kolima.
Zdravstvo već godinama ne funkcioniše. Za hitne slučajeve put preko Vlasine do Surdulice je obično put bez povratka.
Petkom u Dom zdravlja u Bosilegradu dolaze lekari sa oficirskim činovima iz Vojnomedicinske akademije u Nišu, ali da bi ste došli do njih, morate prvo da poljubite ruku predsedniku opštine Vladimiru Zaharijevu koji vas čeka na ulazu i raspoređuje dali i koji lekar može da vas pregleda.
Ekološka katastrofa u Bosilegradu je na putu da eksplodira i da preko Vlasinskog jezera zahvati Pomoravlje, a preko slivova reka Dragovštice i Strume, preko Bugarske, stigne do Grčke.
Količina olova u otpadnim vodama iz rudnika „Grot“ i „Podvirovi“ je samo nekoliko desetina puta veća od dozvoljenog.
Drugi specijalitet je nekontrolisana izgradnja malih hidroelektrana u zaštićenim područjima i bez građevinskih dozvola koje su bezmalo uništile prirodnu sredinu i biodiverzitet na jugu opštine Bosilegrad.
Kao rezultat svega toga, mladi u Bosilegradu čekaju na red ispred Ministarstva obrazovanja i nauke u Sofiji da upišu fakultet.
Ostali, radnosposobni građani opštine Bosilegrad, su u redu za bugarsko državanstvo ispred Ministarstva pravosuđa Republike Bugarske.
Odande, trkom na prvi avionski let na terminal br. 2 na Sofijskom aerodromu.
Ombudsman Pašalič i njegova ekipa su se i lično mogli uveriti u sve to prilikom njegove nedavne posete Bosilegradu.
Posetu, koju je kako smo saznali, opet platila bugarska ambasada u Beogradu, preko projekta koji se finansira iz programa „Pomoć za razvoj“ Ministarstva spolnjih poslova Republike Bugarske!
Kao, opet smo zajebali Bugare. Em su nam platili račun do Bosilegrada, em će da nas podrže za članstvo Evropskoj uniji.
A Bosilegradu i onako niodkuda nema pomoći.
Da pojasnim: sa 17.461 u 1948. godini, broj stanovnika je spao na manje od 8.000 ljudi.
Cele 2015. godine, u bosilegradskoj opštini je bilo samo 37 sklopljenih brakova; te iste godine broj umrlih je bio preeko 100, a broj novorođenih 37. Sa 2.129 u 2001. godini, broj zaposlenih je spao na 1.215 u 2015. godini; broj nezaposlenih sa 593 u 2001. godini, popeo se na 1.235 u 2015. godini, i, poslednje – broj korisnika socijalne zaštite sa 27 u 2001. godini, popeo se na 1.100 u 2015. godini.
Dakle, posle 100 godina pod srpskom vladavinom, Bosilegradska opština je na putu da bude pretvorena u neku srpsku seosku mesnu zajednicu.
Koja će prvom prilikom biti pripojena Surdulici ili Trgovištu.
Samo za još koju godinu, poznati „DSS igrač“ i predsednik opštine Vladimir Zaharijev sa vladikom Vranjske eparhije Pahomijem mogu u centru Bosilegrada da zaigraju „Igrale se delije nasred zemlje Srbije“.
Sami.
Ivan Nikolov
Ovaj tekst urađen je uz pomoć Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave Vlade Srbije. Tekst izražava samo stavove redakcije infovranjske.rs i Ministarstvo na snosi odgovornost za stavove iznete na portalu.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.