Da ni Vranje ne ostane kuso u već legendarnoj Vučićevoj „borbi protiv kriminala i korupcije“, u Podgorici je, u saradnji srpske i crnogorske policije, spektakularno uhapšen Saša Cvetanović (33), Vranjanac, koji je od 2008. godine u Crnoj Gori.
On se sumnjiči za ubistvo Nikole Bojovića, inače rođenog brata Luke Bojovića, „vođe zemunskog klana“, 24. aprila u Beogradu, zbog krvne osvete porodice Šaranović, koja ovim ubistvom navodno „vraća krv“ zbog ubistva Branislava Šaranovića 2009. godine, takođe u Beogradu.
„Vranjske“ su tim povodom uradile i intervju, za koji se ispostavilo da je poslednji, sa sada pokojnim Jugoslavom, rođenim bratom Saše Cvetanovića, koji Info Vranjske prenose u celini.
KOMBINACIJE ZA LIKVIDACIJE
Saša Cvetanović, inače, u ovom slučaju se tretira kao egzekutor, plaćeni izvršilac krvne osvete.
Pored njega, uhapšeni su i Slobodan Šaranović, brat pokojnog Branislava, kao nalogodavac, kao i Ratko Koljenšić i Miloš Delibašić, kao saučesnici u ubistvu Nikole Bojovića.
Mediji, oni inače naklonjeni „borbi protiv korupcije i kriminala“, dali su ovom slučaju veliki publicitet. Moglo bi se reći, čak i preterani.
Nije im bilo dovoljno da vest objave i obrazlože, nego je biografija Saše Cvetanovića u sitnice opisana, uz detaljne podatke o njegovoj porodici, sa imenima, mestom boravišta, čak i fotografijom zgrade u kojoj žive, ili su živeli.
Saša Cvetanović, inače, nije „blaga voćka“.
-Ooo, pa on je naš „poznanik“ – kaže izvor iz PU Vranje – još od njegovih maloletničkih dana. Nema dela za koje ovde nije privođen i procesuiran, nije bilo samo ubistva i silovanja. Sad je ostalo samo silovanje.
Narkomanija, krađe, obijanja, nasilničko ponašanje, to je bilo uobičajeno za njega.
– Pamtim ga – kaže izvor iz vranjske čaršije – još kad je bio dete. Ja sam pohađao Ekonomsku školu u Vranju, odmah do naselja „Ledena stena“, gde je Saša živeo.
Bio je obesno, nemirno dete, još tad je bio sklon ekscesima, pa smo mu na velikim odmorima udarali čvrge „siplonke“.
Aha, idi posle mu udari siplonku; mediji objavljuju da je Saša bio violentan, uvek naoružan i spreman na kavgu.
Zbog toga je fasovao nadimke „Gladijator“ ili „Pit bul“, o čemu će kasnije biti reči.
U Srbiji je osuđen zbog dva krivična dela, za jedno na godinu, za drugo na šest meseci, pa pošto nije baš bio voljan da oduži dug društvu, 2008. godine je prebegao u Crnu Goru.
Sada je tamo uhapšen, a Srbija traži njegovo izručenje.
Ali, pitanje je – Saša je Saša, no kakve veze sa njegovim (ne)delima za koja je osumnjičen i uhapšen, ima njegova porodica?
Svi znaju kako se zovu, gde žive, šta rade… A Crnogorci su Crnogorci, kod njih je osveta, kako reče Njegoš, „sveto piće, bogom zakršćeno“.
Još kad tu priključiš „zemunski klan“, eto dodatne kombinacije za likvidacije. Kako je, uostalom, sve ovo počelo?
I kakve veze tu ima porodica Saše Cvetanovića, za koga još nije pravosnažno utvrđeno da je ovo delo izvršio?
– Ovom kampanjom – kaže Jugoslav Cvetanović, mlađi brat Sašin – pošto je moj brat osumnjičen za ubistvo Nikole Bojovića, brata vođe „zemunskog klana“ Luke Bojovića, svi smo mi u porodici obeleženi, samo fali da nam stave „target“ na glavu.
Jugoslav brine za svoju, i bezbednost porodice, jer je, kako kaže, pokrenuta medijska hajka, pojedini mediji su čak i objavili snimak zgrade gde stanuju, tako da su, praktično, označili metu.
– Smatram da moj brat Saša – kaže Jugoslav – nema nikakve veze sa ovim slučajem koji mu se stavlja na teret, a zbog čega smo svi mi iz porodice ugroženi.
Podsetite se samo da je u Kragujevcu pre mesec i po dana uhapšen izvesni Opačić, za koga su tvrdili da je „Pit bul“, pa se ispostavilo da nije on.
To i mene baš interesuje, a nadam se i celu javnost, a trebalo bi i organe gonjenja – ko je „Pit bul“?
Jer, mog brata Sašu niko nikada nije nazivao tim nadimkom, na poternici za njim koja je godinama na snazi, čitko i jasno piše da se traži Saša Cvetanović zvani „Gladijator“.
VENDETTA
Da li su, onda, „Pit bul“ i „Gladijator“ ista osoba – Saša Cvetanović?
– Pa, u tome je suština – kaže Jugoslav – da se radi o dve različite ličnosti; jedna je „Pit bul“, za koga ne znam ko je, a druga je „Gladijator“.
Opačić je u Kragujevcu uhapšen greškom, ali mislim da moj brat nije uhapšen greškom, već namerno proglašen za „Pit bula“, koji je zločin izvršio.
– Kako, u protivnom – pita retorički Jugoslav – objasniti činjenicu da je moj brat Saša, za kojim postoji poternica već nekoliko godina, mogao da „šeta“ između Srbije i Crne Gore, kao što pojedini mediji predstavljaju?
Siguran sam, pa bar bih ja znao, da od 2008. godine, kada je otišao u Crnu Goru, nije ni privirio u Srbiju.
Uostalom, to je lako proveriti i dokazati putem evidencije na graničnim prelazima između Srbije i Crne Gore.
Jugoslav Cvetanović tvrdi da su Sašu u Budvi skoro svi znali.
– Na šetalištu, ili u igraonicama, klizalištima, svuda gde je radio, znali su ga kao Sašu „Gladijatora“; to ukazuje da nije krio svoj identitet. I šta to znači?
Pa znači da neko moćan, sa obe strane granice, koju kontrolišu dve policije, pušta da osoba sa poternice nesmetano prelazi granicu tamo-amo, kad god joj se prohte.
Pojedini mediji su objavili da je u kampanji hapšenja Saše Cvetanovića između ostalih hapšen i Jugoslav.
– To je laž – kaže Jugoslav – kako bi se potvrdila teza o krivici moga brata.
Niko mene nije hapsio, ali su mi objavili ime i prezime, zgradu gde nam je stan, kako bi nas što više preplašili, kako bi što više naškodili mom bratu, koji je osuđen pre suđenja, i time direktno ugrozili moju, i bezbednost cele porodice.
Jugoslav je ipak imao neke veze sa Šaranovićima; naime, radio je u kazinu kod Slobodana Šaranovića u Budvi, ali je došlo do kurcšlusa.
– Sašu – kaže Jugoslav – nikada nisam upoznao sa Šaranovićem, pa ni u poslednje vreme, kad se sve ovo izdešavalo, jer sam bio, a i sada sam, u zahlađenim odnosima sa Šaranovićem, zbog svoje greške i jednog sitnog problema koji sam napravio u njegovom kazinu.
Ali, kakve to veze ima sa mojim bratom? Mediji pišu da je moj brat bio stalno naoružan; ja to ne pamtim.
Mediji pišu da smo prodali stan za 18.000 evra, a evo ključeva kod mene.
Mediji pišu da je on to navodno uradio za cifru od 30.000 evra; a da je to uradio, znao bi šta rizikuje – glave dva brata.
Da li naši životi vrede po 15.000 evra? Saša nikad ne bi tako razmišljao.
Šta iz ovoga mogu da zaključim? Jedino to, da pošto je Saša Cvetanović na poternici, to su neke strukture iskoristile da bi očigledno zaštitile pravog „Pit bula“, a moga brata proglasili njime, tako da je Saša samo žrtveno jagnje u celoj priči.
Jugoslav brine da li će samo Saša biti „žrtveno jagnje“, ili je cela porodica stigmatizovana, i izložena „vendetti“.
– Nadam se da će istraga pokazati i dokazati ko je pravi „Pit bul“. Smatram da postoji izvesna osoba pod tim nadimkom, profesionalna, ili kako već, i da je ta osoba sklonjena na sigurno, i faktički oslobođena svega što se odigralo u Beogradu tog fatalnog dana.
– Ali – okončava Jugoslav – koliko mi se čini, dok istraga bude završena, bojim se da i mi ne budemo „završeni“.
Goran M. Antić
OD ARKANA DO VUČIĆA
– Ja sam – kaže Jugoslav Cvetanović – u životu svašta prošao, od popravnog doma do Vlade Srbije.
Poznavao sam pokojnog premijera Zorana Đinđića, o čemu su Vranjske pisale 2002. godine u članku „Dečak i premijer“; on me, pokoj mu duši, i izvukao iz popravnog doma.
Poznavao sam pokojnog Željka Ražnatovića Arkana, on me štitio.
A poznajem i sadašnjeg vicepremijera Aleksandra Vučića, bio je u mom stanu.
Tada su još bili radikali, a moja pokojna majka je bila njihov zakleti pristalica.
Ne sećam se tačno koje godine, bili su neki izbori, Vučić i njegova delegacija su bili u Vranju, u kampanji.
Tada je posetio moju majku, u našem stanu, za koga sada mediji lažu da smo ga prodali za 18.000 evra, i doneo nam humanitarnu pomoć.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.