Sećate li se trenutka kada se „Slobodna reč“ predstavila Gospodu? Ma naravno da se ne sećate, jer je toliko bila bitna i čitana poslednjih godina da niko nije ni znao da „Slobodna reč“ i dalje izlazi. Da se analiza medijske scene Vranja radila pre 10 ili pre pet godina i danas, ona bi izgledala identično. Tu se ništa ne menja godinama… dvoje narpreduju, ovi koji tapkaju u mestu ne shvataju da je sistem toliko dinamičan da su već okasnili, a ovi koji imaju državnu platu njima nije ni bitno (oni „ko da rade u Opštinu“).
S obzirom da nema drugih štampanih medija do „Vranjskih“, krenuću sa narednim medijem – radijom. Radijsko nebo je bilo vrlo unosan posao devedesetih, psole toga samo su najbolji mogli su da opstanu. „OK radio“ je zaista lider elektronskog inforisanja u Vranju u svakom pogledu. Dokaz pohvale koje dobija od Evropske unije, i finasiranje projekata iz fondova iste. Valjda neko u toj EU zna kako da vrednuje kvalitet.
Kad smo već kod najslušanijeg radija, moram reći da je najveći doprinos istog medijskoj slici Vranja njegov internet portal. Vesti koje su tu uvek kada treba, inforamcije koje su zaista važne i sve ono što stvarno zanima građane. Ne mogu da im oprostim prenošenje sarane kao da je fudbalska utakmica, ali se mali izvukao vatanjem zmije. Od internet portala skidam kapu i Civriću, na istrajnosti i hrabrosti. Po broju fanova i broju poseta najbonji je u Vranju. Internet je sfera gde „Vranjske“ mogu da budu bolje. Ni štampani medij ne sme bežati od inovacije kakav je internet, jedno je kad imaš kratku dnevnu vest, a drugo kad se izvališ na terasi i čitaš dobru analizu.
Televizija je vrlo dinamična kategorija. Ne može da fukncioniše u relanom vremenu kao radio, ali mora da da sve od sebe da informacije budu pravovremene. Međutim, kad neko koristiti tolika budžetska sredstva, a vest od petka veče čeka ponedenjak popodne, tu nešto ozbiljno nije u redu. Filtriranje informacija, blaga samocenzura, slabo izveštavanje o realnom životu građana, uvek isti ljudi na ekranu, gosti u emisijama zato što su komšije i poznanici… sve to nije televizija 21. veka. Evo, „Studio B“ propada iz istog razloga. Građanima ne treba da neko isčita vesti sa sajta grada ili prepriča konferencije političkih stranaka. Nije dobro da je novinar zaposlen u javnom sektoru, time on nema motiv da radi, a nerad košta ne samo televiziju kao instituciju, već i građane.
Što se tiče mene i „Vranjskih“… Odrastao sam uz njih. Bar su se u mojoj kući redovno čitale. Sećam se ja prvog broja „Vranjskih“… veliki format, zaglavlje sa zanimnjivim oblikom slova. Sećam se i Vučića kao ministra, i Zakona o javnom informisanju, i Vranjskih na kiosku kod Palete Albanija, i pesnice koja drži olovku. Vranjske su nam još devedesetih pokazale šta je istraživačko novinarstvo. Pokazale su nam kako je to kad slobodni mediji stvarno rade svoj posao. Pokazale su nam kako treba biti hrabar, kako istrajati i posle velikih pritisaka. Vranjske znaju kako civilno društvo treba da se odnosi prema državi i lokalnoj samoupravi, kako joj ono pomaže i podvlači ono što ona ne sme. Vranjske pomažu građanima, lokalnoj samuoravi i organizacijama civilnog društva da budu bolji.
Pratite InfoVranjske.rs i na Facebook stranici portala.